**Hvala ti sto jos si tu**

**Hvala ti sto jos si tu**

Ako postoji sjaj na zemlji onda je to u tvojim ocima Ako postoji bol onda je to zivot bez tebe... Zapjevaj mi nekad,tamo gore,da ti ne zaboravim glas Nasmij mi se ponekad,al' ono glasno...da me probudis iz ovog ruznog sna u kojem moram da zivim...

09.10.2009.

Sutra ce Krusevo pjevati za Tosu!* *Ne dam te zaboravu!

"Kruševska suza neisplakana, pjesma nedopjevana" je naslov koncerta kojim će rodno Kruševo obilježiti dvogodišnjicu od Tošine smrti



"Kruševska suza neisplakana, pjesma nedopjevana" je naslov kocerta kojim će rodno Kruševo sutra obilježiti dvogodišnjicu od smrti tragično preminule makedonske zvijezde Toše Proeski. Početak koncerta je zakazan tačno u podne u sportskoj sali u Kruševu, a dobrodošli su svi počivatelji lika i djela Toše. "Posljednje takmičenje u odbojci Toše je održao u ovoj sali, 13-og oktobra prije tačno dvije godine. Zbog toga smo odlučili da se koncert održi tu", rekao nam je Šterjo Nikolovski iz Doma za kulturu "Naum Naumovski-Borče", koji se javlja kao organizator manifestacije. "Muzički dio nastupa vodit će bend "Kruševo 903", koji će ispuniti dio Tošinih hitova. Ovaj sastav nije slučajno izabran, nego zato što se sa njegovim članovima Toše mnogo družio, a u nekoliko navrata su nastupili zajedno", dodaje Nikolovski.

Manifestacija će početi sa pjesmom "Igra bez granica", a zatim će slijediti referat "Dvije godine bez Toše". Naum Petreski će otpjevati "Zajdi, zajdi" i "Ima li pesna", a poetsku nit cijele manifestacije će dati Elena Hristovska i Cvetanče Kostovska, koje će predstaviti pjesme napisane za našu najveću zvijezdu. Očekuje se da će u Kruševo doći Kaliopi i Vanja Lazarova, a među specijalnim gostina će biti i Ranko Petrović-Bubamara, koji će, kao i drugi gosti, govoriti o svom druženju sa Tošom. ( K.Š )

PS: U
utrinski.com.mk
09.10.2009.

U najavi CD sa novim pjesmama od Tose Proeskog!*

Nov nosač zvuka na kojem će se nalaziti sedam, tj. osam potpuno novih pjesama, naći će se u glazbenim prodavnicama početkom prosinca/decembra, najkasnije do 10.-og u mjesecu - prenosi Utrinski Vesnik.


Na sreću velike vojske obožavatelja naše zvijezde, u izdanju će se naći do sad neobjavljenih pjesama koje je Toše napisao za sebe. Glazba je potpuno njegova, na tekstovima trenutno rade najbolji tekstopisci u regiji, a aranžmani su procesu pregovaranja.

Kako doznajemo, još nije poznato ni ime izdavačke kuće koja će stajati iza objavljivanja albuma, ali ono što je sigurno je da će pjesme otpijevati najpoznatije zvijezde, ex - YU prostorima. U predstojećem vremenu planira se i snimanje dva video spota - prvi na temu Još uvijek sanjam da smo zajedno Miroslava Rusa, koja će biti dio novog albuma, kao i tema Separate Ways, koja se nalazi na engleskom albumu Toše Proeskog.

mmm.com.mk
09.10.2009.

Tosini obozavatelji nisu uopce spavali!*


Obilježavanje datuma 05. listopad/oktobar, kao najvažniji dan koji povezuje obožavatelje i legendu Tošu Proeskog, svi oni koji su bili u Skopju na Trgu preselili su se na internet, gdje su svi cijelu noć nastavili odati svoju veliku ljubav prema svom nezamjenjivom idolu.

Na Facebook profilima bili su postavljeni Video - materijali i fotografije sa nastupa, forumi su se punili s komentarima, sve je bilo ispunjeno ponosom i divljenjem kako obožavatelji dobrovoljno bez reklama, bez propagande, samo uz međusobnu organizaciju napravili su Toši, nešto što za prvi put se događa u svijetu.

MMM je prenosila dio atmosfere preko slika što su na Facebook profilima javno objavili njegovi obožavatelji, koji tvrde da je to presedan koji će se u budućnosti njegovati kao tradicija.

On za nas je živ, i više nego živ od živih ljudi, i sve dok postoji i posljednji njegov fan, biti ćemo njegovi vojnici koji će koračati po njegovom putu i čuvati njegovu svetost, komentirali su obožavatelji.


Cijeli trg je bio potpuno ispunjen kao i Kejot, sa fanovima iz Skoplja, Kruševa, Kumanova, Štipa i druga mjesta u BiH, Srbija, Hrvatska, Slovenija, Bugarska, a mnogi obožavatelji su bili žalosni i tužni što nisu mogli doći. Oni su zapalili svijeće kružno oko parka.


mmm.com.mk
28.08.2009.

uh

26.08.2009.

Ostvaruje se Njegov san...

Polako se ostvaruje Tošin san, da manastir Sveto Preobraženje koji je gradio, postane duhovni hram dostupan svim građanima Makedonije.
Danas je u promet pusten put od oko 1 kilometar od manastira do mjesta gdje će po Tošinoj želji, biti izrađen križ visok 33 metra (kao iznad grada Mostara). Svečanim puštanjem ovog puta ispunili smo još jedno obećanje, ali isto tako ostvaruje se san jednog velikog čoveka koji na žalost više nije među nama, izjavio je Mile Janakieski, ministar prometa RM.

Prošle godine, također po Tošinoj želji, postavljen je mramorni oltar i izgrađen konak. Prema obitelji Proeski, sada ostaje da se tu još izrade freske, a očekuje se da veliki križ i freske budu gotovi tokom godine. Raširio bi ruke obraćajući se njegovom tati riječima: Ćale ovdje ćemo graditi križ visok 33 metra, i evo dosao je dan kada će mu se te želje ostvariti, rekao je Anastas Proeski, Tošin stric.

Tisuće ljudi iz cijele Makedonije i inozemstva, došlo je danas u Kruševo posjetiti mjesto gdje je Toše nalazio najveći duhovni mir. Ipak Makedonci, kršćani, došli smo za praznik Sveto Preobraženje, ali prije svega najveći motiv nam je Toše, kaže Marija Mihajlovska, posjetiteljica iz Skoplja .

Ovdje nisam prvi put, bila sam i prije, a dolazim samo zbog Toše, rekla je Marija Milanov, gost iz Srbije. Inače u toku je izgradnja njegovog memorijalnog centra na Gumenju, za kojeg se iz ministarstva kulture nadaju da ce također biti završen tijekom godine.

a1.com.mk
02.08.2009.

"Zlatni kljuc" za Tosu od Maje i Lidije..

Još jedan rođendanski poklon za zvijezdu

Pjesma "Zlatni ključ" je rođendanski poklon za Tošu Proeskog od njegove suradnice Maje Pavlovske, koja je u petak, 25. siječnja/januara, na dan njegovog rođendana, bila promovirana na radio postajama. Pjesma, "Zlatni ključ" je ostvarena spontano i najiskrenije iz duše, samih autora, Maje Pavlovske, koja je napisala tekst, njezin brat Zoran Pavlovski - Zozo, koji je napravio glazbu, aranžer Damir Imeri i Lidija Kočovska, koja je navela, kako je ovaj put otpjevala, svim svojim srcem.


- Povod, nažalost, prerana je smrt, našeg velikog prijatelja, sa kojim smo se družili privatno i profesionalno, a još veći povod je taj što on mi je predložio ideju prije dvije godine nek zajedno podsjetimo manastir "Sveto Preobraženje Isusovo", pošto neki poslovi u mom životu i u pogledu na moje zdravlje, krenulo je neočekivano lijepo u pozitivnom smjeru - otkriva Pavlovska. Za pjesmu, koja je njezina iskrena priča, snimljen je spot sa autentičnim (originalnim-izvornim), i do sada neobjavljenim snimkama njihove zajedničke posjete manastiru, u čiju je izgradnju Toše, puno, financijski ulagao.

- U pjesmi, sigurna sam, pronaći će se i ostali ljudi, kojima je Toše, pomagao od srca, a sigurna sam kako ih ima jako puno. Video spot je oficijalno odobren od njegove obitelji i članova Koordinativnog tijela za zaštitu lika i djela Toše Proeskog, gdje je također i njegov šogor, Slaven Risteski. Kad budu ispoštovane/prihvaćene sve procedure, video spot će biti promoviran na TV - postajama - napominje, Maja.

vreme.com.mk
02.08.2009.

U prodaji DVD "Te sakame site Tose"

Međunarodna fondacija Toše Proeski objavila je dugo najavljivani DVD - "Te sakame site, Toše", snimljen na prošlogodišnjem humanitarnom koncertu u Skoplju, u čast velikana Toše Proeskog.


Podsjetivši se koncerta pred nekoliko desetina tisuća posjetitelja održanog, 5. listipada/oktobra, na Gradskom stadionu u Skoplju, u čast Toši Proeskom, njegove pjesme su pjevali najpoznatiji domaći, balkanski i europski glazbenici: Naum Petreski, Sintezis, Bilja Krstić, Goca Tržan, Bojan Marović, Nina Badrić, Tony Cetinski, Adrijan Gadža, Kaliopi, Leontina, Aki Rahimovski, Željko Samardžić, Ruslana ...

DVD za 300 denara može se kupiti u Makedoniji, a za distribuciju je zadužena Nostalgija records (TC Beverli Hils, tel. 02/ 31-32-010).


>>> A TO NIJE SVE!
Fondacija priprema novi album Toše Proeskog, u kojem će biti pet pjesama. Tri od njih su stari hitovi, sa novim aranžmanom za koji se pobrinuo hrvatski producent i aranžer Nikša Bratoš. Dvije nove pjesme SU "Još uvijek sanjam da smo zajedno" , Miroslava Rusa i "Kruševo"  gdje je glazbu napisao, tragično preminula zvijezda. U pripremi je i DVD sa filmom "The Hardest Thing" te serija "Pet godina Balkana".

mmm.com.mk
27.07.2009.

Krusevo-Etno grad! :)


U toku narednog mjeseca Kruševo će biti "preseljeno" u prošlost, pa komiti,Turci, djevojke u gradskoj nošnji iz vremena Ilindanskog ustanka, da bi putnicima i gostima objasnilo život, slavnu prošlost, tradicije, junaštva i povijesna bogatstva ovog gradića


Simboličnim puštanjem golubova, večeras je počeo projekat "Kruševo - etno grad".

Svečano otvaranje se održalo u Makodoniumu, a "Kruševo - etno grad" otvorenim proglasili su predsjednik Gorge Ivanov i ministrica za kulturu Elizabeta Kančeska-Milevska.

- Ovo je odlična mogućnost da se njeguje ono što imamo kao nasljedstvo, ono što treba sačuvati za buduće generacije i pokazati svim onim dobronamjernicima koji žele saznati kakav je bio život prije sto godina i u prošlosti. Inicijativa je prekrasna i podržana je od Vlade i Ministarstva za kulturu. Treba biti primjer za druge gradove kako da obnavljaju i promoviraju tradiciju u turističke ciljeve, izjavio je predsjednik Ivanov.

Ministarstvo za kulturu je podržalo manifestaciju sa jedan i po miliun denara preko Muzeja u Kruševu. Ministrica Kančeska-Milevska istiće da "Kruševo je bogato sa slavnom povijesti i običajima. Te običaje njeguju vrijedne ruke njegovih građana: preko vezova, preko održavanja tradicije. Preko projekta će oživjeti slavna povijest, pokrenut će smanjenje nezaposlenosti.

Građani su zadovoljni, prave ponovo stare vezove, ponovo šiju odjeću iz slavne prošlosti. Sa projektom je Kruševo i na ovaj način postalo turistička destinacija, izjavila je ministrica.

Projektom je angažirano oko 400 Kruševljana. - Ovo je samo početak kako bi projekt zaživio još mnogo godina. Početak i jednog kulturnog događaja, istiće inicijator Ranko Petrović- Predsjednik Ivanov i ministrica Kančeska Milevska posjetili su u Kruševu i grob Toše Proeski.

Puti Gluli i Ali Paša ponovo u Kruševu

Žitelji Kruševa su zadovoljni zadaćom da predstave kulturnu, slavnu prošlost, ali i obnavljanjem tradicije.

Sa komitima je Puti Guli. - Predstavljam velikog vojvodu. Objasnit ću tko je bio Puti Guli, veliki makedonski junak, kaže Kruševljanin Vlado Lazarevski.

Desetine domaćica tri mjeseca su šile i izrađivale nošnju i gradsku, komitsku i tursku odjeću.
- Cilj nam je dohvatiti trenutak iz 1903, privlačeći turiste, objasniti im život u prošlosti, kaže mlada Blagica.

Kruševljanin Ile Mojčeski je obučen kao Turčin. - U suštini, ja sam Ali Paša Janinski. Ja predstavljam tursku naciju koja je živjela na ovim prostorima pet vijekova. Nekoliko dana sam učio turcizme, specifične kako bih objasnio kako je bilo u to vrijeme. Mi mladi trebali bi pomoći u promociji Kruševa. Svi smo volonteri, dajemo sve od sebe, kaže on.

vecer.com.mk
06.07.2009.

Falis...

Tose &  Branko Crvenkovski
Tose & Martin Vucic
Tose &  Aki Rahimovski
Tose & Jelena Karleusa
Tose & Kaliopi
Tose &  Branko Crvenkovski


Tose &  Ruslana
Tose &Ruslana


Tose & Vitaly Kozolovsky



Tose & Ruslana


































Nikola i Tose Proeski,i Boris Trajkovski


p.s. Zahvaljujem se Darji-Bucho na jednom dijelu slika,iz ovog posta :))

04.07.2009.

Toshe u avionu

01.07.2009.

Elena Risteska o Tosi:Bio mi je kao brat.







Koliko si ti bila bliska sa Proeskim?

- Sada kada ga nema ne volim da iznosim u javnost kako smo bili nerazdvojni, kada nismo. Bili smo kolege i prijatelji, družili smo se onoliko koliko su nam to okolnosti i obaveze, što moje, što njegove, dozvoljavale. Često mi je davao savjete i bukvalno sam ga doživljavala kao starijeg brata. Jednom kada sam se spremala za jedan festival u Rumuniji baš mi je pomagao oko jezika, jer je on imao vlaško poreklo i razumio ga je, pošto je vlaški veoma sličan rumunskom jeziku.

Da li si posjećivala njegove roditelje u danima žalosti?

- Bila sam na šestomjesečnom pomenu, ali nismo razgovarali. Znate kako, u tim momentima i jedan pogled sve kaže. Ne volim da pričam na tu temu, jer i to mi je dio privatnosti i lične emocije. Nama u Makedoniji je to jedna veoma bolna rana za sve. Zamislite kako je svima vama ovdje, koji isto osjećate nedostatak, kako je tek nama koji smo ga poznavali, a da ne pominjem njegovim najbližima! Ja prosto ne vjerujem da je nestao, nego imam osjećaj da je u inostranstvu, da će da se vrati. Tamo kod nas sve podsjeća na njega, ne prođe dan da ga ne pomenemo...

Često Aleksandra(operacija trijumf) upoređuju sa  Tošetom, da li i tebe podsjeća na njega?

- Pa, ne, ne. Aleksandar ima svoj stil. Možda kada pjeva njegovu pjesmu, ljudi ga poistovjete sa njim. Ne znam. Ipak, tek kada snimi neku svoju pjesmu, moći ćemo da vidimo da li ga imitira ili ne.


30.06.2009.

Malo videa :)

27.06.2009.

Da bidemo humani! / Da budemo humani!




Od makedonske zajednice u Australiji za pomoć maloj Melisi Paskova

Mi, Melisini roditelji, Kole i Suzana Paskovi iz Novog Sela, Strumičkog, apeliramo svima našim sunarodnjacima u Australiji, svim medijima i makedonskim radio-programima, organizacijama, crkvenim općinama, svim kulturno-umjetničkim društvima, socijalnim, gradskim i seoskim društvima, biznismenima i humanitarnim ljudima, da se priključite ovom apelu i da nam pomognete spasiti mladi život naše kćerke Melise koja ima samo 8 i po godina.

Nakon četiri godine od operacije - transplatacije koštane srži, koju smo platili 2005-e godine, zahvaljujući Bogu, svima Vama humanim ljudima koji ste financijski pomogli i medicinskoj ekipi u Njemačkoj, njeno zdravlje je nenadano i neočekivano, u aprilu ove godine opet ugroženo nakon post-transplatacije na CML (
kronična mijeloična leukemija).

Zbog komplikacija i loših rezultatata zdravstvenog osoblja, 22 aprila Melisa je hitno upućena na ponovno liječenje u Univerzitetsku dječiju kliniku u grad Essen, u Njemačku. Troškovi liječenja su jako visoki i zato, dragi naši sunarodnjaci, koji ste božiji vjernici i koji možete da osjetite našu bol i stradanja te bol s kojom mala Melisa po drugi put treba se suočiti i boriti za svoj život, molimo Vas još jednom, pokažite Vašu humanost.

Neka ste blagoslovljeni od Boga i veliko hvala svima Vama dobronamjernim ljudima, od Melise i roditelja Kole i Suzane Paskovi.



Vaše donacije možete dostaviti :

* Makedonski kulturni centar Ilindan

71 Gilndelford Dr, Balcatta WA 6021, tel (08) 9345 1990;

* Makedonska narodna općina Vardar,

3 Enterprise Cr, Malaga, WA 6090, tel. (08) 9248 8537;

* MPCO Sv. Nikola,

69 Angove St, North Perth, WA 6006, tel. (08) 9328 8552;

* Makedonski općinski centar,

51 Albert St, North Perth, WA 6006;

* Zagranični komitet VMRO-DPMNE, mob 0419 997 750;

* Makedonska pravoslavna crkva Sv. Nikola,

8 Macedonian Pl, North Perth, WA 6006, tel. (08) 9345 1516;

* Makedonski radio 103, 3 MAK FM, tel. (08) 9248 8510



Ili kod:
Vasil Lazarev, mob. 0422 344 560,
Mitko Gramatikov, mob. 0413 697 574
Lenče Lazareva, mob. 0422 344 560.


Za više informacija javite se Melisinoj tetki, na tel. (03) 9465 0708
ili na mobilni telefon 0402 320 134.


Kako bi sveukupna/zbrojna financijska akcija bila uspješna, organizirati će se i dvije humanitarne večeri: 20-og lipnja/juna u 7:30 sati u MKC Ilindan u Balkatu i 11-og srpnja/jula u MNO Vardar u Malagi.

Australian Macedonian Weekly
25.06.2009.

Tosina kuca postala Svetiliste.

Danju, noću u obiteljsku kuću Proeski dolaze ljudi kao u svoj poseban hram. Niko od njih nije vraćen bez obzira u koja su doba došli.

"Kruševo će postati drugi Jeruzalem". Da li se zbog ovih Tošinih riječi, izgovorenih ljetos, koje je nezavisno jedne od drugih danima ponavljao nekolicini Kruševljana s kojima je razgovarao, krio predosjećaj o preranom odlasku s ovog svijeta.

Sada kada balkanske pop-ikone više nema među nama, možemo samo da pretpostavljamo. Najbbliži Toši, porodica, kažu da im nije rekao tako nešto. Ali, kao i da jeste - činjenica je da je Kruševo, najviši grad na Balkanu, od 16-og oktobra, dana tragične nesreće u kojoj je nastradao Toše, destinacija prema kojoj se uputilo hiljadama i hiljadama namjernika.

Jednako su prisutni njegovi obožavatelji, oni koji su bili potajno zaljubljeni u pop-ikonu ili im je bio idol, ali i oni koji nisu slušali Tošine pjesme, tu u njegovom gradu je došla ogromna tuga. Za momkom velikog srca, uvijek spremnog da pomogne. Svima njima, Toše se sada smiješi samo sa bilborda raspoređenih niz cijeli grad, na plakatama zalijepljenim u svakom dućanu, ljekarni, kafiću...

I prošli vikend Kruševo je bilo prepuno. Autobusi i automobili koji su dolazili iz cijele Makedonije, iz eksjugoslovenskih republika, ali i iz Mađarske, Austrije, Njemačke i od kuda sve ne pa bi saobraćaj bio u zastoju da ga policija nije regulisala. Svi koji su stigli prvi uputili su se za Gumenje, gdje je na 1.300 netara nadmorske visine Tošino vječno počivalište. Odavali su mu počast, sve vise u suzama palili svijeće, molili se...A pred ulazom na groblje ljudi se voze od 10 sati bez prestanka. Dolaze mladi, stari, djeca.

I najuža Tošina porodica potvrđuje da na počivalištu njihovog djeteta i brata ima ljudi svih uzrasta - jedan je mladi bračni par, na primjer, došao sa svojom dvomjesečnom bebom koju su na tren stavili na grob, pa sve do 90ogodišnjih baka u opancima. Bez izuzetka svi namjernici su na grob ostavili najrazličitije znake poštovanja i ljubavi prema Toši.

Najmanje dva puta dnevno, uvijek u isto vrijeme, Na Gumenje dolazi i najbliža porodica Proeski. Nekada, kaže nam sestra Dora, imamo potrebu da nasamo budemo sa svojim Toški, da se ispozdravljamo, na putu da se isplačemo, pa na grob idemo i noću. Ali ni tada počivalište nije prazno. Ali naglašava da im narod ne smeta, zato što svi dolaze poneseni ljubavlju i poštovanjem prema Toši. To potvrđuje i uvijek otvorena vrata porodične kuće.

I u nedjelju, redovi ljudi koji žele da uđu u dom gdje je živio Toše, proteže se niz tijesne kruševske ulice. U grupi od po desetak, ulaze u gornji dio kuće koji je pripadao Toši.Slikaju njegove lične predmete, legendarnu bijelu trenerku "adidas", gitare naslonjene na zid, rusak sa posljednjeg putovanja, nagrade pjevača godine...Tošini roditelji poslužuju posjetitelje sa čokoladnim bombonama, daju im sliku megazvijezde. Najčešće, tamo je i Dora, kao nijemi svjedok kolektivne tuge.


Kroz kuću prođe i po 2.000-3.000 posjetilaca dnevno, ali ako upitate Doru da li se osjeća umorno, iako su iscrpljenost i bol vidljivi, odgovorit će odrično(negativno). Za Tošu joj ništa nije teško.

Porodica Proeski kaže da neki namjernici dođu u kuću i noće. Niko od njih nije ne prihvacen. "Kako da ih ne prihvatimo? Toše je volio ljude i to smo morali ispoštovati. Ako nekome nije bilo teško da dođe do Kruševa, ni nama ne smeta da posjete dom gdje je odrastao", pojašnjava nam sestra Dora.

Majka Dominika i otac Nikola, kojega u Kruševu poznaju kao Ckale, riješili su da uopće ne izlaze sa prizemlja kuće. Zatvoreni u svojoj tuzi, dani su prolazili u molitvi u očekivanju nekakvog znaka. Kakvog - oni najbolje znaju. Posjećivali su ih samo najbliži, koji su dolazili da im se nađu. Tošinoj majci njegov grob je bio jedina destinacija, a otac NIkola je dva-tri puta sedmično, zajedno sa Bas, u kuću koju im je ostavio sin, išao do manastira "Sveto Preobraženje". Životna želja im je da se to završi, budući da će tako ispuniti i san svoga djeteta.

U Kruševu tuga je prisutna na svakom koraku. Oni koji često sa Tošinim najbližim posjećuju njegov vječni dom svjedoče o vodljivom fenomenu tuge koju pokazuje i priroda. MOžda će nekome zvučati i nevjerovatno, ali u više navrata je bilo zabilježeno, tvrdi naš sugovornik, da u trenutcima kada je majka Dominika plakala nad grobom svog sina kao da je plakala i orah iznad počivališta. Kada je ona prestala, prestalo je i kapanje sa oraha.

Kruševljani vole da pričaju o Toši i sa mnogo tuge kažu: "Sa njim je nestala i nada. Kruševo više nije živ grad. Mladi ga najčešće napuštaju, odlaze, samo se Toše uvijek vraćao."

Anastas Proeski, ujak negazvijezde, pak, nam je ispričao i jedan događaj vezan za njegovog unuka, koju je najbližoj porodici na grobu ispričao jedan sedamdesetogodišni starac iz okolno sela. Kada je starac završio posao na prilepskoj pijaci, uputio se prema autobuskoj stanici, ali je propustio kombi s kojim je trebao da se vrati do sela, a za drugu kartu nije imao novca. Toše, koji je često volio da se vozi na svom motoru, ugleda ga natovarenog i zakoči da ga pita gdje ide. Djed mu je rekao da ide pješe u svoje selo, zato što je ostao bez novca, ali kada je momak s kacigom, u majici i tenama htio da ga odveze do kuće, on je odbio. Nije imao povjerenja u nepoznatog motoristu. Toše ga je mnogo ubjeđivao, okrenuo je motor u pravcu Prilepa, otišao do autobuske stanice i prvom taksisti dao 500 dinara da pokupi izmorenog starca na putu. Taksist je to i uradio, ugledao djeda i pokupio ga u auto, ali on je ponovo odbio prijevoz s objašnjenjem da nema novca. Desilo se to da mu je taksist rekao da je neko drugi, odnosno Toše, momak s motorom, platio prevoz. U znak zahvalnosti, isti čovjek je posjetio počivalište humanog momka.

Ujak Anastas nam je ispričao da je umjetnički gen i vjeru u Boga Toše naslijedio od svojih pradjedova Taška i Teodoraki. Jedan je ostao zapamćen i po tome što je donirao zlato i tako pomogao Kruševsko naselje, a djed mu je , pak, bio glumac u amaterskom teatru u gradu. Pradjedovi su, kaze, bili zaposleni - imali su 32 koja sa kojima su vršili prijavoz najrazličitijih produkata i tri prodavnice. Putovali su i u Jerusalim, odakle su i donijeli krst bez kojega Toše nigdje nije išao. Kruševljani se i danas sjećaju predstave: "Makedonska krvava svadba" u kojoj je djed - Todor Proeski, po kome je Toše kršten, igrao Osman-bega. Toliko se uživio u ulogu da je jedan od gledalaca krenuo za pušku da ubije bega!

I naš Toški, sa vidljivom tugom priča nam ujak Anastas, bio je ponosan na svog djeda. Imao je dara za mnogo stvari - od malih nogu je volio muziku, znao je da crta, ali želo je i da bude doktor. Sve bi bilo super da se nije dogodio 16-ti oktobar. Ovako, kaže, ostale su samo lijepe uspomene i nada u neki budući susret.

utrinski.com.mk
25.06.2009.

Zajedno smo rasli!


Toše Proeski ostavio je traga u "Utrinskom vesniku" -  pisao je kolumne, počinjao kada i mi ...

Početak karijere Toše Proeskog gotovo se poklapa sa startom "Utrinskog vesnika", koji ovih dana slavi prvih deset godina. Tačnije, kada smo mi počinjali, Toše je iza sebe imao " Pusti me", "Ostani do kra", "Usni na usni", "Sonce vo tvoite rusi kosi" ...Bio je zaista zlatno dete - mlad a zreo, raskošnog talenta a u stvari skroman. Fleksibilan, sa kilometarskim strpljenjem za sve i svakoga ko je hteo da se slika i još velikih osećanja za sve probleme na svetu.

Kao što je neko zavisan od materijalnih ili duhovnih stvari, tako on, najmlađi od Proeskih, nije mogao da ne peva. Kada je Toše pevao, svi su se nekako radovali sa njim i to se videlo od početka - kao deo filmskog kadra koji smo zapamtili iz detinjstva.

Toše je i pre i nakon punoletstva bio istinski virtuoz u majstorskoj igri sa notama. Od pesme je pravio remek-dela, oblikovao ih sa perfektnom muzikalnošću i prepoznatljivim glasom. Na toliko mnogo kompozicija je udahnuo život sa jedinstvenom lirskom dramatičnom bojom glasa i besprekorno tačnom emocijom. Bio je glasnik ljubavi i dete radosti.

Prvi album "Nekade vo nokta" njegovi fanovi razgrabili su preko noći i to je bio uvod za prvi solistički koncert na klizalištu. Neplanirano pala je kiša. Ili se radilo o meteorološkom - i karmičkom testu? Koncert se nije prekinuo, naprotiv. Romantično pevanje na kiši. I Toše i publika pokisli su do kože, sa zatvorenim kišobranima i otvorenim srcima. Toše je imao samo devet pesama koje je otpevao dva puta, i ogromnu želju da peva celu noć. Sve dok ne ostari. Dok ne nestane. Da ne prestane nikada. I tako je počelo to čudo zvano koncertna misija Toše - jedan ogroman meteor emocija, čista energija koja može da pomeri planete. Bez preteranih monologa, prateći jezik srca, on je ekspresno postao prva ljubav nežnih ženskih srca. Napravio je koncert po kome se znalo da ovo momče nije slučajno tu.

Sutradan, nakon kišne raspevane noći, pozvali smo ga na intervju. Došao je sa svojim producentima iz "Avalona" i bio presrećan. Oči su mu sijale kao da je beskrajno zaljubljen, pravio je šale, dobru atmosferu i bio apsolutno zaražen potrebom da ga svi vide nasmejanog.

24.januara/siječnja 2001. "Utrinski" je imao manifestaciju "Zvezda godine" , gde su se birali najbolji u raznim kategorijama. Podrazumeva se, i pop-pevač, vokal godine. "Utrinski" je bukvalno bio zatrpan sa kuponima na kojima je stajalo jedno jedino ime - Toše.
Dolazile su devojčice kod nas u redakciju, noseći roza pisma, sa još više rozim srcima i pitale dali će pobediti.


"Utrinski vesnik" mu je bio omiljen - imali smo ekskluzivnu foto sesiju pred sam odlazak u Istanbul na evrovizijski festival 2004.

I jedna jedinstvena slika iz tog perioda urezana je u sećanje - Toše nije govorio, ali je zračio beskrajnom zahvalnošću što je tu, što postoji i on, i mi i svi na planeti. Nije mu bilo teško ni da peva, nije se štedeo nikada, uvek u raskoraku između želja, potreba i realnog vremenskog trajanja. Mnogobrojni intervjui koje je pravila Zabavna rubrika sa njim, bili su na obostrano zadovoljstvo. Znali smo da voli "nepostavljena-neistrošena" pitanja i uvek se smejao kada mu ih postavimo. "Odakle sad pa to?", pitao je i glasno se smejao.

Povezanost izmađu "Utrinskog" i Toše je jedinstvena i po tome što je pola godine pisao kolumne za dodatak "Magazin". Kada smo mu predložili ideju, napravio je facu kao da je na klizavom terenu, a treba da brani mrežu. Glavni problem mu je bilo vreme, ali zato je sve kolumne poslao unapred. Počinjao je sa pozdravom čitaocima, i njih i znane i neznane, pozdravljao sa "Dragi moji".

Zatim, Toše je bio jedan od retkih koji su govorili ono što misle i obrnuto. Pred Evroviziju, 2004. godine, dok je spremao koreografiju za "Anđel si ti", hteo je da se to fotografiše  Evrovizija mu je bila veliki stres. Toliko mnogo je želeo da usreći svakoga, da uzdigne ime Makedonije, a nosio je prevelik teret od očekivanja. Dok su svi išli na zabave, Toše se koncentrisao na nastup, toliko je bio odgovoran da niko od nas koji smo bili prisutni tamo nije uspeo da ga ubedi da se bar malo opusti. Da jedno popodne razgleda Istanbul ... Po povratku u Makedoniju izjavio je da je Ruslana pobedila, ali da ne zna da peva. Pritisnut ogromnom grižom savesti, za dva dana u kolumni se javno izvinuo za to, govoreći da uopšte nije postupio džentlmenski.

Od mnogih intervjua koje je Toše dao za "Magazin" najzanimljiviji mu je bio spisak žena koje su mu na neki način obeležile život. Obradovao se temi, ali i to je shvatio vrlo ozbiljno, preslišavao se po nekoliko puta. Taj tekst za žene - heroje u Tošinom životu prenosimo vam jedan deo.

Od Toše smo uvek imali mnogo fotografija, ali posle koncerta na stadionu 2007.godine, kada je napravio čudo i doneo magiju za 40.000 srca koja su tu noć kucala samo za njega, po prvi put nije pristao da se slika ." Ja mnogo volim jesen, ali kako da je slikamo pred njeno umiranje? Hajde da sačekamo proleće, kad je sve živo i rascvetano, ja ću naći trešnju i napravićemo prelepe slike. Molim te."

Desetak dana nakon toga Toše je nastradao. Za "Utrinski" to je bio i ostao največi događaj koji se desio u muzici.

Emotivno, svi smo ga mnogo voleli, ali osvojio nas je sa neposrednošću i onim dečijim koje nije izgubio ni kada je bio samo korak do svetske karijere. Sve ono vezano za tragediju ubuduće promenilo je nešto, i potvrdilo teoriju da ga niko i ništa ne može zameniti.

Toše Proeski

Žene - heroji u mom životu,
(Magazin, 2005 )

Toše je sa velikom pažnjom pravio top-listu žena heroja jer one za njega, na oko nezna stvorenja, vladaju svetom. Ti svetionici, žene-ikone, žene od kojih je učio da poštuje i da voli, uvek su imale prioritet - i u životu i u mislima.

Toše je bio slab prema nežnijem polu i bio je istinski džentlmen, kao da dolazi iz nekih davnih vremena. Zatim, odavno na našoj sceni niko nije, umesto "čao", poljubio ruku kao Toše Proeski.

"Ne volim kada cilj opravdava sredstvo, ne volim nečasne igre i ne verujem da je u ljubavi kao i u vojsci, sve dozvoljeno.Verovatno zbog toga što pored sebe nemam onu istinsku", rekao nam je Toše.


Domenika, moja majka

"Za mene najveća žena na svetu je moja majka. Šta da kažem da ne zvuči izlizano i koje reči da ne budu suvišne? Setim se nje i ako ne mogu da skoknem do Kruševa da je vidim, preplavi me most ljubavi. Majka me naučila da poštujem, da volim, da verujem ljudima ... Naoružala me sa ljubavi. Domenika ima pogled koji u sebi ima toliko topline pa ljudi u njenoj blizini kao po pravilu govore tiho. Posvećena je porodici i ima mnogo razumevanja za sitne ljudske gluposti“.

Majka Tereza

Ova posebna ličnost želim da se nađe u mojim ženama - herojima jer me njena duhovnost često inspiriše. Kažu, žrtvovala je svoj život da bi pomogla drugima.

Ja bih rekao - kod Majke Tereze ne postoji reč žrtva, već ljubav. A to može samo veliko srce" .


Ljiljana Petrović

"Pojavila se u mom životu u trenutku kada sam tražio izgubljeni kompas. Kada mi je postala menadžer, otvorilo se novo poglavlje u mom životu - crpeo sam snagu iz njene snage i zaista sam se čudio kakva energija izlazi iz ove sitne žene - u nepredviđenim situacijama ponašala se kao da ima čarobni štapić i jednostavno me zarazila sa optimizmom. Pored toga što mi je menadžer, Ljilja mi je i veliki prijatelj, nešto poput starije sestre. Sposobna je kao deset muškaraca i velika je sreća što radimo zajedno".

Elizabet Tejlor

"Džepna Venera koju ćete zapaziti i na prvi, i na drugi, i na treći pogled. Graciozna, ženstvena, lepotica za sva vremena ... Elizabet ima klasičnu lepotu i ja sam se još kao golobrado momče zaljubio u nju. Čitao sam da je imala nezgodnu narav: za vreme snimanja filma "Kleopatra" bez razloga je nervirala saradnike i često je znala da nestane.
To je tako nežno - prelepe žene dozvole sebi kapricioznost!

Pre neki dan gledao sam "Mačku na usijanom limenom krovu" - sa pogledom koji razoružava, cela lilava i ženstvena, i tako sam potvrdio stav da joj nema ravne.

Jedna je Liz ! "

utrinski.com.mk
16.06.2009.

**Danas nam je divan dan,divan dan,nasoj Sandri rodjendan**

Zamisli sebi nesto najljepse, najsladje, dodaj tome beskrajnost, prosiri sa vjecnoscu,
ukrasi zvjezdama, tek tada ces znati koliko ti toga zelim za rodjendan!

Sandrice,sretan ti rodjendan,zeli tvoj Dream Team,sve najbolje,i da ih dozivis jos 100! :)
Volimo te!

14.06.2009.

*Trebam te ko zrak u grudima*











































Tose i Armin Muzaferija








Tose i Halid Beslic


13.06.2009.

**I tvoja fotografija,losa je terapija...**




































22.05.2009.

Misli i mudrosti naseg Andjela


»Upozorenje mladima: Budite jaki u svakom pogledu! Najveća borba je borba sa samim sobom. Izdržite i stavite na ispit svoj karakter. Ne popustite ničemu.
»Zlo se uvijek nalazi u blizini dobroga, i zna da se uhvati za dobro da ga isiše i ispije. Sve je to normalno, povijest čovječanstva i priroda govore da uvijek pored dobrog ima i zlo tako da ja nisam iznenađen takvim ljudima, ali se nadam vašoj podršci kako bi se mogao boriti protiv njih, inače se neću moći izboriti zbog toga što nemam jak karakter, nisam čovjek koji može podnjeti tako nešto, moralno sam jak karakter, ali da bi se mogao boriti sa zlim ljudima bojim se da ću jednog dana dignuti ruke (od svega). Do sada ih nisam uspio dići jedino zahvaljujući Ljiljani, ona mi ih spušta.

»Najveća laž koju sam čuo o sebi je, da se služim narkoticima. Ja sam odlučio, da u životu budem čist, da ne budem alkoholičar, da ne pušim, da se ne drogiram, da ne naštetim zdravlju. Ja sam sportaš  i želim voditi zdrav život. Lažu se oni koji vjeruju, da se problemi mogu riješiti drogom ili alkoholom.

»Ne želim da mi skidate kapu, samo želim da se ponosite mnome.

»Moja publika je za mene najveća radost. Za njih pjevam i živim i znam zašto me voli jer se nikada ne štedim i za cijenu, da padnem u nesvijest poslije koncerta od umora. Apsolutno se ne štedim kad je u pitanju glazba i publika. Na moju sreću (ili nečiju nesreću), ja i moji obožavatelji dišemo kao jedno.

»Volim glazbu. Bez nje ne mogu ni minut. Od malena me je to interesiralo. Sport je dobar, ali ipak je gglazba ono što mene najviše ispunjava. Kad god bih se vratio sa treninga, u kući sam zaticao roditelje sa drustvom kako pjevaju i sviraju. I moji roditelji su odlični pjevači. Kod nas je non-stop bilo okupljanja, pa sam im se i ja priključivao. Bio sam najmlađi koji je hvatao one najviše i najčistije tonove. Piskave i nevjerovatno jake.  Mislim da sam već tada počeo graditi stav prema glazbi, što je kasnije prepoznala i učiteljica u školi, pa sam bio solist u horu. Od instrumenata sviram klavir, gitaru, svirao sam u školi i klarinet, paralelno sa tim znam i saksofon i kaval. Ne sviram limene puhačke instrumente mada, eto, truba mi je jedan od najomiljenijih instrumenata, ali kada je netko zna svirati.

»Kompleks je opasna stvar. Ne obazirem se na kritike nekih ljudi koji, u stvari, ništa nisu uradili u životu. Imaju svojih pet minuta i onda kritikuju. Isto to mislim i za naslove u novinama. Sve to traje pet minuta. Ljudi treba prodavati novine. Nikada nisam tužio nekoga. Mislim da je sve to samo gubljenje vremena i da ne vodi nikuda. Mislim da su za ovih 10 godina koliko radim,  ljudi i sami stekli neko mišljenje o meni i da mogu prepoznnati što je istina, a šta laž. Ponekad i sam sebe uhvatim da želim pročitati neki tračić o sebi, ali nesto simpatično, što me nasmije.



Poznati vajar Boris Staparac, koji je napravio čuveni spomenik Rokiju Balboi u Žitištu, nedavno je završio spomenik Tošetu Proeskom.








Tose,Kaliopi i fan :)






















Bez obzira na to sto se moglo desiti,sto se moze desiti i sto se mozda desi jednog dana s bloga,zelim da moj Dream Team zna,da nas nista i niko ne moze razdvojiti,jer SRCE NIJE KAMEN
Volim vas

Ovu sliku sam naknadno dodala :)
Tose i Blagica

15.05.2009.

*Specijalno za nasu Dadu*

*Kad te tuga snadje i oci su ti pune suza a ne znas kako to preboljeti i nastaviti dalje zivjeti, obrati se meni koja ce uvijek biti uz tebe u najtezim trenucima, davati ti savjete i tjesiti te od jutra do mraka. Nemoj nikada popustiti vec kreni dalje uzivaj u barem malo trenutaka koje ti je pruzao zivot. A kad jednog dana tvoja dobra dusa nestane zauvijek na nebu ce te cekati moja dusa kao znak prijateljstva i ljubavi!*

Kada su u pitanju najdraze osobe i najveci pjesnici su ostajali bez stiha zato necu pokusati da ih prevazidjem i bicu kratka: Dadi moja,sretan ti rodjendan!
 
30.04.2009.

Spot za Separate Ways

27.04.2009.

Slike igralista...Ili bolje receno,ono sto je nekad bilo igraliste!





Tuga,sramota,uzas...Nesto sto je moglo ostati jos decenijama,nesto gdje bi skole i nove generacije koje ga nisu uspjele zapamtiti, dolazile u posjetu,da vide gdje se to odmarao Tose Proeski!!

26.04.2009.

**Darja-Bucho**

Evo ovo je post specialno za nasu Darju,koja nas svakodnevno obasipa novom snagom za ici dalje i duhovnim ohrabrenjem! :) Darja,kao sto svi vec znate,sutra ide ni manje ni vise nego u Krusevo!Pa ovim putem bi da joj zazelim sretan put..Voljela bih kad bi mogla reci:" i da se lijepo provede"...Medjutim to bih mogla reci da nije bilo onog oktobra...Ali joj zato mogu pozeljeti da nadje tamo mir i da osjeti naseg Angela...Cuvaj nam se Darja! Volimo te!
Tvoj Dream Team! <3

26.04.2009.

Ne dajmo im!!

http://www.tosefanclubforum.com/viewtopic.php?f=10&t=2690

Hoce da sruse igraliste u Krusevu!Da!Na isto igraliste mislimo..ono na kojem je Tose volio igrati...Zato potpisite peticiju do sutra do 17 sati!
23.04.2009.

**Ti si ostao i bices moja zvezda vodilja al' se srce sa snom bori kao stara dadilja**

Kada bih imao jedan komadic zivota,dokazivao bih ljudima koliko grese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare,a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.
Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta, i podario mi komadic zivota, moguce je da ne bih kazao sve sto mislim, ali bih nesumnjivo mislio sve sto kazem. Stvari bih cenio ne po onome sto vrede, vec po onome sto znace. Spavao bih manje, sanjao vise. Shvatio sam da svaki minut koji provedemo zatvorenih ociju gubimo sezdeset sekundi svetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slusao bih druge dok govore,...i kako bih uzivao u sladoledu od cokolade.

Kada bi mi Bog poklonio komadic zivota, oblacio bih se jednostavno, izlagao potrbuske suncu, ostavljajuci otkrivenim ne samo telo vec i dusu.
Boze moj, kada bih imao srce, ispisivao bih svoju mrznju na ledu, i cekao da izgreje sunce. Slikao bih Van Gogovim snom na zvezdama jednu Benedetijevu poemu, a Seratovu pesmu bih poklanjao kao serenadu u casu svitanja. Zalivao bih ruze suzama, da bih osetio bol od njihovih bodlji, i strastven poljubac od njihovih latica.....

Boze moj, kada bih imao jedan komadic zivota... Ne bih pustio da prodje ni jedan jedini dan, a da ne kazem ljudima koje volim da ih Volim. Uveravao bih svaku zenu i svakog muskarca da su mi najblizi i ziveo bih zaljubljen u Ljubav. Dokazivao bih ljudima koliko grese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostareli kada prestanu da se zaljubljuju. Deci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauce da lete. Stare bih poucavao da smrt ne dolazi sa staroscu vec sa zaboravom. Toliko sam stvari naucio od vas, ljudi... Naucio sam da citav svet zeli da zivi na vrhu planine, a da ne znaju da je istinska sreca u nacinu savladjivanja litica. Shvatio sam da kada tek rodjeno dete stegne svojom malom sakom svoga oca da ga je steglo zauvek. Naucio sam da covek ima pravo da gleda drugog odozgo jedino kada teba da mu pomogne da se uspravi. Toliko sam toga mogao da naucim od vas, premda mi to nece biti od vece koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja cu na zalost poceti da umirem...


G. G. Markes











Skriveni bol

Neko sa svojim bolom ide
k'o s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebe zgnjeci
i ne da mu prijeci u suze i rijeci.

Rađe ga skriva i tvrdo ga zgusne
u jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
ali u rijeći se ne javi nikad.

Dusa ga u se povuce i smjesti
na svoje dno: k'o more kamen
u njega bačen. More ga prima
dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

Dobriša Cesarić















I za kraj jedan interviju!

1.Kada si zadnji put bio romantican?
Tose: Ja sam uvijek romantican.Pre 10-tak minuta sam sigurno bio romantican.Obozavam da pjevam gostima koje dolaze kod mene.Poklanjam cvijece,svaka cura zasluzuje paznju,a cvijece je najveci znak paznje.Svaki dan mi je jako romantican.
2.Kada si zadnji put bio istinski zaljubljen?
Tose: Pred 2-3 godine stvarno sam bio zaljubljen.Jos uvijek to osjecam.
3.Kada si zadnji put nesto poklonio?
Tose: Poklanjane skupih stvari,bar zasad,mi ne znaci puno.Poklanjam cvijece.Poklonio sam dosad hrpu cvijece.A zadnje nesto sto sam poklonio,makar to bilo samo na kratko,bila je moja dusa.Poklonio sam je na svih hendikepiranih ljudi koji su dosli I onima koji nisu mogli da dodju na moj zadnji koncert.
4.Kada si zadnji put plakao?
Tose: Ne placem puno,snazan sam,sta god da se desi.Pre mjesec dana uginuo mi je lovacki pas.Zajedno smo porastli.Bilo mi je jako tesko.To je jednini dan u proteklih 2-3 godina da sam zaplakao.
5.Zadnja procitana knjiga?
Tose: Nemam vremena za to.Ako nadjem slobodnog vremena ja ga iskoristim da spavam,da se odmorim,jer sam rjesio da zivim za muziku.
6.Kada si zadnji put prosetao po ulicom,a da te ne “napadnu” obozavateljice?
Tose: U Londonu.Tamo sam se setao slobodno.Nije bilo nikakve reakcije od ljudi,sto je I normalno (bar za sada haha) .Dva dana smo bili tamo,I pocela je da mi hvali komunikacija sa ljudima,pa sam pozelio da se vratim nazad u Makedoniju.
7.Kada si zadnji put uzivao u domacu atmosferu,u domacu kuhinju tvojoj majci?
Tose: Bio sam pre neki dan u posjetu svojih u Krusevo.To je jedino mjesto gde se mogu odmoriti I napuniti baterije.A posto sam to vec uradio,sad me ocekuje jedan dugi period pun sa obaveza.
8.Zadnja nova godina…
Tose: Bio sam u Budvu,na trgu.Vrijeme nam se nije bas pogodilo puno,ali ljudi su se jako zabavljali sa nama.Tu vecer kad je bio docek 2003-godine mi nismo mogli da slavimo,jer smo bili jako umorni.Ali sledeci dan,ja,Zeljko Joksimovic I jos nekoliko nas smo se skupili I pjevali “za nasu dusu” do 7 ujutro.Bilo je nezaboravno.








17.04.2009.

**Na dlanu si moja linija zivota,ljubavi**

Sa svim posljedicama moje odluke su bile istinite-Naum Petreski


Toše i ja smo pjevali u sasvim različitom žanru. Možda smo imali sličan muzički i emotivni senzibilitet, ali naše priče su različite

Jasminka Pavlovska
U toku dvadesetogodišnje karijere Nauma Petreski, "općeniti družebrižnici" koliko god da su mu pretresali životne priče, bez obzira da li je dobijao (ne) zaslužen tretman ma estradi, niko nije mogao da mu ospori da je jedan od najkvalitetnijih glasova u Makedoniji. Sada je Naum u ekspanziji da dokaže to i van granica države.

Nešto neoficijalno, pa poluoficijalno se govori kroz estradnu čaršiju da je Naum Petreski ekskluzivac "Avord produkcije", da mu je Ljilja Petrović menadžer, da završava album za Hrvatsku...Koja je tvoja oficijanla verzija?
-Istina je to da se od prije nekoliko mjeseci za moju karijeru brine "Avord produkcija". Ljilja mi je samo prijateljica! Ona se više ne zanima za estradno menadžerstvo, ne radi na projektima. Ali, privatno, da - prijatelji smo, družimo se, a u društvu s njom može da se nauče dobre i korisne stvari. Inače, ne stoji samo "Avord produkcija" iza mene. U Hrvatskoj to je "Hit rekords", "Hayat" u Bosni i Hercegovini i "Siti rekords" u Srbiji. Završavamo novi CD koji planiramo da izađe do kraja maja i da ga plasiramo prvo na Hrvatski radijski festival, da se sluša u toku ljeta, pa od jeseni da napravimo i oficijanlu promociju na svim ovim tržištima.


Ti si tipičan pjevač makedonskih narodnih pjesama. Kako je osposobljen tvoj karakterističan stil na interpretaciji u jednom muzičkom materijalu koji ima ambiciju da osvoji bivše jugoslovenske prostore? U suštini, kakav bi bio stil pjesama za ovaj balkanski album?
- Stilski akcent je stavljen na makedonski etno-stil, sa primjesom pop-muzike. Modernizirani etno. U Hrvatskoj se već sluša jedna pjesma s tog albuma, najmijenjena za Hrvatski radijski festival. Za sada je na desetom mjestu među top 20. To znači da sam ušao u uži krug u jako velikoj konkurenciji, Gdje je u početku bilo 400 pjesama, pa se svede na 40, a u finalu se svelo na 20, među kojima je i moja pjesma. Željko Samardžić, na primjer, nije ušao u finale.

Potvrđeno je da su svi sa teritorije bivše Jugoslavije oduševljeni i zaljubljeni u makedonski melos. Ali da li će i makedonski pjevači imati istu sreću kada se suoče sa tim tržištima, sa tim otpjevanim makedonskim melosom?
Prvo, zavisi tko kako interpretira i koristi taj makedonski melos. U prošlosti smo imali više kvalitetnih grupa koji su krenuli u osvajanje tog jugoslovenskog tržišta, ali samo su "Leb i sol" ostavili traga u široj javnosti. Znači, presudan je najviši kvalitet! Tako, moj "tajni plan" za ovaj projekt je samo isključivo kvalitet! Pjesme koje su izabrane su od autora koji su dokazani u svom poslu i u svom ( ponovo ) kvalitetu. Veći dio pjesama na albumu su nove, odnosno samo su dvije stare, prerađene: "Ima li pesna" i "Umiram od ljubov" od Ljupče Trajkovski-Fis. Druge su nove: Dvije pjesme Nikolče Micevski, pa dvije pjesme čovjeka koji je napisao "Nesonica" za Tošu - Željko Joksimović, nekoliko pjesama od Miroslava Rusa iz Zagreba, čekam neke materijale iz Sarajeva...Momentalno pregovaramo sa aranžerom Željka Joksimovića, koji treba da aranžira njegove dvije pjesme.

Tvoj produkcijski tim iz "Avard"-a, prijateljstvo sa Ljiljom Petrović, pa kompozitori koji su radili sa Tošom Proeski...Nekako previše asocijacija povezanih sa Tošom! Zar nije opasno igrati na "kartu" uspomena na Tošu? Posebno što kao Naum Petreski imaš sasvim dostojnu i autentičnu muzičku biografiju?
-Daleko od toga! Nema tu nikakvih "karti"! Mi smo otišli isključivo na kvalitet. Uistinu, ima danas mnogo toga što "šlepa" na uspomene na Tošu: i u makedonskoj estradi, pa i van Makedonije.

Kao prvo, Toše i ja imamo pjevanje u sasvim različitom žanru. Možda smo imali sličan muzički i emotivni sezibilitet, voljeli smo jedan drugom pjesme, ali naše slike su različite. Uistinu, nikome ne bi padalo na pamet, a bio bi i grijeh da koristimo uspomenu na Tošu.
U suštini, ako nema kvaliteta, nikakvo "šlepanje" ne pomaže!

U tvojoj dosadašnjo približno dvadesetogodišnjoj karijeri niko ti nije osporio kvalitet pjevanja, izvedbe. Možda su se našli družebrižnici za to da ti "sređuju život", ali niko se nije smio usuditi da ti nešto kaže za pjevanje. Ipak, misliš li da sa svim što si napravio do sada imaš tretman zvijezde?
- U Makedoniji - ne! Izvan - da! I u susjedstvu i u svijetu! Ali, to je posljedica promjene općih vrijednosti: od moralnih, pa do profesionalnih. Na sreću, ili nažalost, odavno sam shvatio te odnose i opstajem i dalje, koliko je moguće, sa iskrenom predanosti onome što radim. Kada može jedno partijsko vojniče da vuče za nos cijelu estradu, šta da kažem više? Pritom ne zna tri note da pogodi. Šta da kažu drugi kompozitori tada? Ili će sjediti kući ili će svirati po kafanama.

Znači, dolazimo do Evrovizije. Bilo je istinsko iznenađenje, to jest, presedan, kada se tvoje ime pojavilo među učesnicima za domaći izbor pjesme za Evroviziju...
- Da, možda je bilo čudno što se jedan folk-pjevač prijavio da učestvuje na Evroviziji. Ali, ja nisam rošen, predodređen samo za folk-pjevača! Pjevao sam rok prija nego su rođeni današnji rokeri. Oduvijek sam volio tu muziku. Ali naša pojava sa Kaliopi na domačoj Evroviziji nije bila samo vještački namjesšten spoj dva imena iz raznih muzičkih žanrova. To je bio projekt s idejom, temom, slikom..., ali onima koji razumiju.

S pogledam na to da ste vas dvoje, i ti i Kaliopi, iskusni na estradi i nisu vam nepoznate estradne kalkulacije..., ipak, riješili ste da učestvujete na domaćem evrovizijskom izboru. Da li je to značilo da ste sigurno jurišali na pobjedu?
- Nisam lažno skroman! Da, otišli smo da pobijedimo! Inače, zašto bi učestvovali? Bilo bi neiskreno da kažem da je važno samo učestvovati. Možda je samo učestvovanje važno na festivalu, gdje mi nagrade ne znače nešto posebno. Muđutim, da predstavljaš državu to je nešto sasvim drugo!

Da li si produžio suradnju sa Kaliopi i ubuduće?
- Da, pa zašto da ne! Oduvijek sam bio otvorem za suradnju. Imam pjesme sa Esmom, sa Violetom Tomovskom, sa Zuica, sa Milicom Kuzmanovskom, sa Rumjanom Popova iz Bugarske...sa kćerkom Anastasijom. Nikada mi nije bio problem za pjevanje. Ali, teško je nekada da se stvori takva pjesma.
Evo, sada ćemo ja i Zuica izvaditi 11 legendarnih makedonskih pjesama. Dio njih nije snimljeno dosada duetski. Napravit ćemo jedno istinsko duetsko remek-djelo. Tako, da ostavim nešto i za Makedoniju. Da ne kažu kasnije, evo, pobjegao je!

Imaš li takve namjere?
- Ne, ne, šalim se. Dobro, evo sa albumom što ga sada završavam u planu je širenje karijere, ali i dalje ću živjeti u Makedoniji. Ako želim da živim van Makedonije, mogu svugdje da živim. Amerika, Australija... nije mi nikada problem. Ali, ne zna se šta život nosi.

Ipak, nedavno si se preselio sa Zuicom i sa djecom u novu kuću!
- Da, da, sada smo se ugnijezdili u novi dom! Lijepo nam je, na visini, dalje od centra Skoplja. Eto i taj dom je jedna mova poveznička nit sa Makedonijom. Ama ne idem nigdje! Kakva je, takva je, Makedonija je moja zemlja.

Ovako ponovo "udomljen", da li si negdje ostavio i boemstvo?
- A, boemstvo ne dajem! Samo je manje. Promijenilo se nešto u cijeloj situaciji. Umirili su nekako ti mahalski, intimni kafići - najlješe što je bilo za druženje. Ovaj noviji stil nekako ne godi boemstvu. To želi ljude sa dušom, sa željom za druženje, iskrenost...
Čini mi se da nas sve više zahvata otuđenost. Ali, ipak, volim da vjerujem da je to faza u socijalnim odnosima koja će biti prevaziđena.

Misliš li da su iskorišteni tvoj talenat, potencijal, kapacitet...?
- U Makedoniji nije ni jedna trećina. Sada ćemo vidjeti dalje. Ovaj projekat koji sada završavam smatram kao produženje ozbiljne karijere i ozbiljnog biznisa sa muzikom. Zato što je u Makedoniji bila samo za preživljavanje. U Makedoniji ne može da se živi dobro samo od muzike. Mijenjaju se partije na vlasti, a s tim i partijski predstavnici. I svi su mi zalijepili po neku etiketu!

Nekada si i sam pjevao na partijskim mitinzima!
- Pa ne poričem to! To su dohodovne tezge, kao i svaka druga dobra tezga. Ali, više ne pjevam ni za koga. Pjevat ću samo za sebe i za mnogo širu javnost.

Prije nego si krenuo u novi početak karijere, koliko je bilo teško, a koliko je bilo lijepo u ovih dvadesetak godina karijere?
- U ovih dvadesetak godina sam bio i pjevač i menadžer... Možda da mi je karijera počela malo ranije, bilo bi bolje. Pojavio sam se na sceni tada u vrijeme kada je počinjala tranzicija. U suštini, u vrijeme kada se raspala Jugoslavija. "Ima li pesna" sam ispjevao 1991e godine, jedan mjesec prije nego je započeo rat u Sloveniji. Kada sam trebao da nastupam u Sarajevu, tri dana prije toga je počeo rat u Bosni... I tako kada sam počinjao sa karijerom, granice su mi se odjednom zgusnule. Ali, nije ništa lako u životu. Sada je lakše, kada imam produkciju iza sebe. Kada bi vratio život, ništa ne bih promijenio. Kakve god da su bile moje odluke, uvijek su bile iskrene, sa svim posljedicama. Međutim, nikada nisam dozvolio nikome da me zgazi u životu!

I za kraj jedan video,naseg Tose i Nauma P.-Ima li pesna


16.04.2009.

**Godina i po** **dojdi be srce da te gušnam samo i gotovo !! :(( ♥ **

15.04.2009.

**Nedostajes**

14.04.2009.

Pjevao je moleci se..

"Želim Vas zagrliti i tako da se slikam sa Vama!" Iskreno i ljudski ovako je Toše Proeski zamolio g. Stefana, poglavara Makedonske pravoslavne crkve, kojega je posjetio neposredno pred put za Istambul na Izbor pjesme za Evroviziju, da mu zatraži blagoslov. Želio je da Makedoniju predstavi kako je bolje moguće, a za takvo nešto, vjerniku kakav je on, duhovna pomoć mu je značila mnogo. I dobio ju je.

Televizijske snimke koje svjedoće ovoj possjeti makedonske megazvijezde arhiepiskopu Stefanu potvrđuju veliko uzbuđenje momka koji je sanjao da preko pjesne približi Makedoniju svijetu.Te 2004-e godine, prije leta za Tursku, Toše je bio u Arhiepiskopiji. Trčeći, preskakao je stepenice do kabineta poglavara. I nakon što je preskočio prag prostorije u kojoj ga je dočekao g. g. Stefan, Toše se oslobodio.

"Da, svježe mi je sjećanje te Tošine posjete", priča danas arhiepiskop Stefan. U istom kabinetu gdje je momak koji je prerano otišao u legende, došao po blagoslov. Poglavar se sjeća bukvalno svakog detalja. Čak i toga gdje je sjedio Toše, kako se odnosio, o posveti koju mu je napisao...

"Toše je bio isključivo skroman momak i kada je došao ovdje, odnosio se kako je smatrao da treba. Njegovo pozdravljanje sa mnom kao arhiepeja je bilo onako kako dolikuje - poljubio mi je ruku i zagrlio me. Odmah je potom pogledao niz kabinet, zapazio sve one predmete i suvenire donesene ili poklonjene sa najrazličitijih mjesta i ličnosti. Zatražio je blagoslov da ih razgleda. Stao je i gledao sa velikim zanimanjem i oduševljenjem. Pitao me je odakle je donesen dar, iz koje zemlje, šta simbolizira... Sjedeći na ovom mjestu iz Toše je izlazila neka posebna srdačnost u odnošenju. Kao neki stari prijatelj. Onako, iznenada, mi reče da pri fotografiranju želi da me zagrli. I uradio je to. Ta fotografija sada stoji iznad klavira u njegovom domu" prisjeća se prvi duhovnik Makedonske pravoslavne crkve.

On mu je podario Bibliju i , iako ju je sigurno kao vjernik bezbroj puta držao u rukama, Toše ju je sa zadovoljstvom prelistavao. "Napisao sam mu da je Biblija pjesma koja se stalno po vijekovima pjeva i da bi bilo dobro da njezim sadržaj bude upotrebljavan u pjesmama koje on pjeva. I iz onoga što mogu da čujem i da razumijem šta je Toše pjevao, često puta sam zapazio duboko produhovljene misli i poruke", kaže arhiepiskop.

U nekoj slučajnosti, g. g. Stefan se susreo sa Tošom i nakon njegovog povratka iz Istambula. "Rekao mi je da je prošao jako dobro, ama da Makedonija nema uvijek mjesto koje joj pripada kada se govori o pjesmi i uopće. Ali, rekao je da smo pobijedili s tim što smo učestvovali na toj međunarodnoj manifestaciji. Toše je bio rijedak patriota, osjećao je da se očevina može predstavljati na različit način i , uistinu, to je i radio. Bio je rijetka ličnost. Znao je pjevati moleći se. Bio je poseban i takvog sam ga zapamtio, a svi govorimo kao o nekome ko je bio poseban. U sebi je nosio nešto što ga je odvajalo od drugih. Mislim da se ponašao odraslije nego kao neko u njegovim godinama. Ozbiljnost je bila vidljiva na svim mjestima na kojima je trebala da bude", priča g. g. Stefan.

Poglavar je primijetio da nikada nije tako često išao u Kruševo kao ove godine nakon tragičnog Tošinog odlaska. Redovno posjećuje dom porodice Proeski. Da im da potrebnu utjehu, ako je to moguće.

"Kada bismo se sreli", kaže g. g. Stefan, "Ne samo što je pitao, Toše je i pričao o duhovnom životu, o vjeri, o Crkvi koju je mnogo volio. Pričao mi je da su njegovi roditelji duboko pobožni i da je ono što nosi u sebi, u suštini, naučio i naslijedio od roditelja. I nisam slučajno na 40-dnevnom parastosu u svojoj propovijedi naglasio da je svim, a Toši posebno, največi učitelj bio njegov dom, otac, majka, sestra. Kod Toše je ovo bilo zapaženo i u hramu i na ulici i na koncertu. S tim je pokazivao da s onim u što vjeruje i živi. Oni koji su mu se pridruživali u različitim prigodama i mjestima kažu da nikada nije zaboravljao kada je srijeda, a kada petak. Na dane kada se posti".

Još prije nekoliko godina Toše je govorio poglavaru da sa ocem Nikolom planira da gradi manastir "Sveto Preobraženje", na Baba Planini, kod Kruševa. "Da budem iskren", sjeća se arhiepiskop, "u to vrijeme nisam mogao da na istinski način shvatim tu njegovu izjavu, budući da ga nisam najbolje poznavao, niti sam, pak, poznavao roditelje i planove povezane sa manastirom. Kasnije sam tu izjavu pročitao i u novinama i vidio sam da je namjera istinska. Ali, ovo sve, zbog njegove tipične hrišćanske osobine da ne govori o svojim dobrim djelima, sa zakašnjenjem sam shvatio šta Toše radi, koliko je pomagao ljudima u nevolji i koliku je ljubav nosio u sebi za sve nas".

I danas, već više od tri mjeseca nakom tragične pogibije balkanske megazvijezde, kada govori o čovjeku sa širokim srcem i beskrajnom dobrotom, tuga kod arhiepiskopa Stefana je vidno prisutna. Ne krije da je i sam, kao i vladike( episkopi) koji su ga pridžavali na misi u Kruševu, mnogo emocionalno doživio odlazak momka koji je duboko ušao u duše ogromnog broja ljudi. Crkovni velikodostojnici, koji su prisustvovali na bezbroj posljednjih ispraćaja mladih i starih, poznatih i nepoznatih, ovaj put ne samo da nisu mogli da zadrže suze, nego su pustili da budu vidljive.

"Ne može čovjek da bude nijem ako cijeli jedan narod plače. Ne možete da ne kažete ono o čemu svi govore i u Makedoniji i izvan njenih granica. Smatram da je ono što sam rekao samo kap u poređenju sa morem onoga što Toše zaslužuje da se kaže o njemu. Kada su ljudi poslije govorili kome je sve pomogao, tada jednostavno vidite da svi mi, u suštini, malo kažemo u poređenju sa onim čime nas je Toše zadužio. I ako nešto trebamo da radimo kao njegovi suvremenici, to je da se učimo od Toše. Svi mi. On je pokazivao pozitivan odnos, pokazivao je da je zlo naše savremenosti daleko od njega. Trudio se da povede naše mlade na pravi put", sa tugom priča g. g. Stefan.

On to dokazuje brojnim autobusima i automobilima sa domaćim i stranim registracijama koji svraćaju na Gumenje, na Tošino počivalište. Odaju počast momku u kojem mnogi prepoznaju dijete, sina, čovjeka Božijeg.Taj fenomen njegove pozitivne uloge, smatra poglavar, je onaj o kojem svi treba da razmislimo. " Zato što", kaže, " svaki čovjek ima svoju misiju, ali Toše je svoju misiju otpjevao i odradio maksimalno dobro, neponovljivo. Za svoj uzrast, on je iza sebe ostavio mnogo i otišao zato što je mnogo uradio za godine koje je doživio".

O jednom drugom fenomenu - o tugi, koju također vežemo za Tošu, arhiepiskop Stefan kaže:"Takvu tugu nismo imali od Ilindana 1903-e godine do sada. I ne samo u Kruševu nego i mnogo, mnogo šire. Toše je rasplakao sve, zato što se, sa svojim glasom i isključivim primjerom dobrote i humanosti, uselio u srca svih nas. Gledao sam ga kao svog...Ono što je njemu istinski bilo "Ve sakam site", nije bila fraza kao što se u početku mnogima činilo nego jako iskrena i lično preživljena poruka upućena svima isto, budući da Toše nije dijelio ljude.
11.04.2009.

**Nedostajes/te**

08.04.2009.

**I sad me po tebi poznaju,i sad me za Tebe pitaju..na dlanu mi Tvoje ime citaju,zbog tebe zivu me sahranjuju..**

Ako je Bozja volja,Kristijan neka ide Tosinim putem!



Nemam snage ponovno se suočiti sa svim uspjesima i padovima kroz koje mi je brat prolazio u toku svoje karijere, ali sinova ljubav prema glazbi je prevelika i podržat ću ga u želji nek pjeva, kaže Dora.
Kažu, tijekom vremena čovjek uči živjeti sa boli izazvanom velikom tragedijom i nađe način kako izliječiti rane. Ali ovakva poruka ovako izrečena se ne može osjetiti pri posjeti obitelji Proeski. Čini se kako je tamo vrijeme stalo na 16-om listopadu/oktobru 2007-e godine, na dan kada je poginuo njihov sin. Sve je isto kao i jednu i pol godinu ranije. Tuga leti u svakom kutku kuće, a tišinu narušava samo dječiji uzvik Kristijana (11) i Nikole (5), Dorine djece, Tošine sestre. Vidljivo skršena bolom, dok priča o njemu suze se slijevaju niz lice. Na momente joj se gubi glas. Šest godina starija Tošina sestra još uvijek ne može vjerovati kako njenog voljenog brata više nema.

- Teško je. Trudimo se da živimo, ali nikako ne možemo da se pomirimo kako se dogodila takva tragedija u našoj obitelji. Još uvijek smo s milslima da će se od nekuda vratiti. Mehanički izvršavam obaveze. Odem na mjesto gdje je on. Tada ne mogu da nazovem to mjesto - njegov grob. Nakon tragičnog dogadjaja nisam više otišla na posao. Ne izlazim nigdje, budući da se svugdje sluša njegova glazba. A ja ne mogu to izdržati. Mojima sada trebam najviše. Zato veći dio vremena provedem s njima.

Kako su tvoji roditelji?
- Isto kao i prvi dan kada se dogodila tragedija. Odlaze dva puta dnevno na Tošin grob. Svaku večer u 21 sat pale svijeću u manastiru "Sv. Preobraženje", a zatim dolaze kući. Svi dani su isti. A svaki novi dan nosi veću tugu.

>>> SANJAJU GA U CVIJEĆU
U toku protekle jedne i pol godine mnogo ljudi je s Balkana i šire posjetilo njegov grob, ali dolazili su i u vašu kuću. Kako ste izdržavali te trenutke?
- Toše je volio ljude, bio je druželjubiv i vrata naše kuće su bila uvijek otvorena svima.Željeli smo produžiti tu tradiciju i do izvjesnog vremena smo dočekivali sve koji su dolazili u kuću mojih roditelja. Ali, odjednom smo izgubili i posljednje atome snage, a zdravlje mojih roditelja je postalo slabije. I danas ljudi dolaze na njegov grob, a zatim odlaze u manastir "Sv. Preobraženje". Svi su tužni. Vidljivo je kako ih je gubitak Toše mnogo pogodio.

Šta najviše pričaju o njemu?
- Neki od njih koji su ga poznavali prisjećaju se susreta s njim. Drugi, pak, pričaju koliko je bio human i kako im je pomogao. Mnogi od njih govore da im se pojavio u snu i pričaju te snove. Do nedavno sam zapisivala u posebnu bilježnicu sve nijhove snove. Pretežno ga sanjaju na lijepoj livadi sa mnogo cvijeća. U dva slučaja, ljudima je, koji su ga sanjali, poručio kako želi da njegovo vječno prebivalište bude u manastiru, gdje je pronašao svoj mir. Ali, to su samo snovi. Neobičan je bio događaj za koji su me izvjestili ljudi iz okolnih sela. Na treći i na deveti dan od Tošine smrti oni su vidjeli svjetlosni znak koji se pojavio iznad grada i nakon izvjesnog vremena je padao točno na Gumenje. Tada se počelo javljati kako se ljudi u Kruševu pitaju što se događa i našem gradu. Mi nismo vidjeli ništa, zato što je tu noć bila magla i bilo je oblačno. Ali ljudi tvrde da se to događalo i da su vidjeli svojim očima.

Sanjaš li ga često?
- Svako veče se molim da mi dođe barem na san da ga vidim. Ali, to se dogodilo samo dva puta. Bio je obučen u bijelu trenerku koju je volio, zagrlio me, poljubio i otišao.

U toku njegove karijere, vi ste u obitelji bili na strani i nikada se niste medijski eksponirali. Nakon njegove smrti ste u centru pažnje. Kako doživljavate tu promjenu?
- Jako teško. Sa svih strana bili smo bukvalno medijski bombardirani. Razumijem i poštujem vaš posao. Zato bih voljela da razumjete našu i situaciju te veliku bol. Nekada ću pročitati nekakvu informaciju za mog brata, Ali često o pisanjima o njemu saznajem od mog supruga. Naša želja je da ostanemo sami s bolom, ali očigledno da je to nemoguće.

Nedavno je Tošino ime bilo uključeno u sudski proces imeđu Andrijane Budimir i Ljiljane Petrović. Imate li komentar o tom slučaju?
- Nemam. To je njihova stvar. Bilo je tužno što je ime mog brata spominjano u takvoj konotaciji i u sudskom procesu. Ali mi, kao obitelj, smo u ovom slučaju nemoćni.

>>> SAMO NAM JE BLAGICA DOLAZILA
Da li je Toše pričao pred vama o svojoj intimi?
- Da, mnogo smo bili bliski. Znala sam za sva njegova zaljubljivanja i razočarenja. Često je tražio savjet od mene. Neke od njegovih djevojaka i prijateljica je dovodio u goste kući kod mojih roditelja. I sve su bile dočekane prijateljski i sa mnogo ljubavi. Ali znam da privatnost nije nikada želio da eksponira u javnost. Bio je tužan kada pročita u nekim novinama nešto vezano za njegov privatan život.

Da li neke od njegovih prijateljica dolaze i danas u kuću tvojih roditelja?
- Samo Blagica iz Negotino. Prekrasna djevojka, koja još uvijek tuguje za mojim bratom i vjerovatno ovdje, u našem domu, traži utjehu svojoj boli.

A Andrijana?
- Posljednji put kod mojih roditelja je bila devet dana od smrti Toše. Ne komuniciramo s njom, molim vas, ne bih željela pričati o tome.

Da li ste slušali pjesme sa Tošinog engleskog albuma i da li ste vidjeli dokumentarni film o njemu?
- Ne. Ne mogu slušati njegov glas, niti gledati Tošin lik na televiziji. Ni ja, ni moji roditelji. To je za nas prebolno i preteško. Moji roditelji uopće ne uključuju televizor, a kod mene, radi djece, uključeni su samo programi sa crtanim filmovima.

Pjesma My little one, koju je vaš stariji sin snimio s Tošom, doživjela je premijeru na velikom humanitarnom koncertu koji se održao prošle godine 5-og listopada/oktobra na Gradskom stadionu. Kako ste ispratili Kristijana na taj veliki događaj?
- Ispratila sam ga sa suzama i mnogo boli. Prisjetila sam se kada je Toše otišao na svoj prvi nastup. Dok se održavao taj koncert, bila sam kući kod mojih roditelja i nismo imali snage da pričamo, budući da smo samo plakali.

Mnogi Kristijana izabiraju kao Tošinog naslijednika. Da li ćete ga podržati ako riješi da gradi glazbenu karijeru?
- Toše i Kristijan su bili mnogo povezani. On mu je usadio ljubav prema glazbi i stalno ga učio svirati i pjevati. Ali nikada nije želio da eksponira svoje sestriće javnosti. Sjećam se kada je snimao spot za pjesmu najmijenjenu za UNICEF, Moj svet, u kojem se pojavljuju mnoga djeca. Majka ga tada pitala: "Zašto me uzmeš i naše unuke da se pojave u spotu?" On se samo nasmijao i odgovorio: "Kristijan je mnogo talentiran. Doći će vrijeme kada će se predstaviti javnosti. Zasada ga želim držati postrani, budući da je teško biti dio estrade". Uistinu, put mog brata je bio mnogo težak. Uspio je savladati sva razočarenja budući da je jako mnogo volio glazbu. Zato, nemam snage da se ponovo suočavam sa svim tim stvarima. Bit će mi teško ako i Kristijan krene glazbenim putem. Ipak, ako ima želju, a vidim da je i kod njega ljubav prema glazbi prevelika, podržat ću ga. Moj brat je bio jedinstven i ne bih ga željela uspoređivati ni sa bilo kim. Ali ako je Božija volja, Kristijan neka nastavi njegovim putem.

Kako su on i vaš manji sin Nikola doživjeli Tošinu smrt?
- Kristijan je bio kao u šoku i jako je teško to prihvatio. A Nikola, i danas često pita: "Kada će mi doći moj najdraži ujak sa puta?"

>>> OSTAVIO MI JE 26 PJESAMA
Toše je ostavio mnogo pjesama iza sebe, koje je napisao sam i nisu promovirani u javnosti. Znate li o kakvim je naslovima riječ?
- Posljednji put sam čula dvije njegove nove pjesme, jedan tjedan prije tragedije. Nazvao me i rekao mi: "Cece, slušaj šta sam napravio". To su bili naslovi u rok-stilu, koji je najviše volio. Zatim je zatvorio sintisajzer i obratio mi se: "Ovdje imam 26 pjesama sa glazbom i tektsom. Nedostaju im samo aranžmani. Molim te, čuvaj mi ih".
Te kompozicije će se pojaviti na novom, posthumnom Tošinom albumu. Ali, ne bih znala vam reći kada.

Toše je često isticao da i ti mnogo voliš glazbu i kako lijepo pjevaš. Da li je točno kako je insistirao da pjevaš prateće vokale za album Igra bez granica?
- Da, to je bila njegova želja. Ali nisam prihvatila tu ideju budući kako sam mnogo povučena i sramežljiva.

Počela je izgradnja Spomen kuće, a uskoro i memorijalnog centra. Da li ćete naći tamo barem malu utjehu vašoj boli?
- Sa Spomen kućom produžiti će se uspomena na Tošu, a to je mala utjeha za nas. Ali zahvaljujem Vladi za sve što su napravili, zahvaljujem i svim ljudima koji su pokazali bezrezervnu počast prema liku i djelu Toše i prema nama kao obitelji.

dnevnik.com.mk


Evo malo slika











Tosence i Bojan Marovic
Tosence i Aleksandra (djevojka koja je na koncertu u Beogradskoj Areni sa Njim otpjevala 1200 milja)

Ljilja ima na ovoj slici obučenu Tošinu majicu http://photos-d.ak.fbcdn.net/photos-ak- ... 256121.jpg
ili ima možda Toše njenu... http://www.shrani.si/f/2I/TZ/2YnaHzZG/005.jpg


20.03.2009.

Novi post je u pripremi ali ovo sam morala sto prije podjeliti s vama!

http://www.youtube.com/watch?v=AZKIINoXfQo

06.03.2009.

Evo slika da vam se zavrtoglava skidajuci ih :D Ovo je 800-ti post!! Eh zelim svom blogu da ih bude jos toliko!





  Budva 2007


Gradski stadion,Skopje 2006


Juni 2006






Kako je samo umoran... :(








































u Rijeci
Prijedor 2007

Slovenacka grupa stripera "Knock out" i Tose
Soko Banja

Tose i Ivana Banfic

18+
:D





Krusevo








Ova slika s bubamarama je slikana u 8. mjesecu ove godine na brdu kraj Manastira, ali ne tamo gdje će biti križ, nego s druge strane. Za one koji su bili znat će da je to brdo odmah do Manastira. Uglavnom, Rina i ja smo jedan dan išle pješice do Manastira, međutim odlučile smo da ne idemo cijeli put po cesti, nego drugim putem, pa smo zalutale :lol: . Cijelo vrijeme slušamo Tošu na mobitelu. I kaže Rina: Toše, daj nam neku poruku, gdje smo, šta da radimo? I krene pjesma Jesen u meni, i naravno onaj stih Moje ceste ne vode nikuda... :lol: :lol: , vjerujte to je bilo zadnje što smo u tom trenu htjele čuti, jer smo bile u šumi, i pojma nismo imale di smo, kako da dođemo do Manastira. Uglavnom, nakon 4 sata šetnje po jakom suncu (obadvije smo izgorile :mrgreen: ), dođemo mi konačno na vrh ovog brda i Rina sjedne na stijenu da se malo odmori, a ja stojim malo niže i pogledam ispod te stijene, i vidim veliku crvenu mrlju. Približim se, jer nisam znala šta je to, i onda nisam mogla vjerovati. Nikad u životu nisam vidjela toliko bubamara. I naravno, Rina je to slikala. A s obzirom da bubamare znače sreću, nije ni čudo što ih je bilo toliko, jer naša sreća je bila neopisiva kad smo konačno ugledale Manastir nakon 4 sata :D .
Ovo sa bubamarama sam preuzela od jedne djevojke sa foruma,ali joj se vise ne sjecam nicka jer ovaj post je vec nekoliko dana u pripremi,jer mi je trebalo puo vremena da uploadam sve ove slike,ali evo ako se prepozna ovdje ja joj se zahvaljujem!

 
I za kraj... sve je tu..osim....osim Njega...



I jedan video kao slag na tortu :)

Tose se srekava so vnukata na Goce Delcev vo spomenikot Makedonium, vo Krusevo, 2006 godina.
19.02.2009.

Evo nesto sto nam je dala nasa Darja...Hvala! :)

Molim vas obratite pažnju na link od Hectora, sa kojim je Tošica radio engl.album!
Dobra stvar!
a nešto ču i tu prekopirati, nisam trebala ja prevoditi, uživajte i živite ovaj dan, kako je Tošica naučio i Ljiljanu...(prečitat čete o tome u interv.)
Pozdrav i puno bakneža za sve!!!

utorak, veljača 17, 2009
Intervju: Ljiljana Petrović

Tošu na žalost više nema, ali vi ste još uvijek prepoznatljivi kao Tošina Ljiljana. Koja je vaša glavna asociacija na njega?
- Nije samo jedna, cijeli moj život je vezan za Tošu. Jednako kako sam ja označila njegov život tako je on udario pečat u mom životu. I baš zato je tako teško pomiriti se sa tim da ga više nema jer me sve podsjeća na njega.

Kako se osjećate kad se vozite tom autocestom gdje se desila ova nesreća?
- Mnogo, mnogo teško, grozno se osjećam jer znam, da se na tom mjestu završila jedna priča. I svaki put iznova, kad se pripremam na vožnju tom cestom plašim se, da li ću uspjeti.

Kakva je vaša asociacija na kamione?
- Mrzim ih!

Da li se sjećate Tošinog lica poslje nesreće?
- Ne. Od nesreće pa nekoliko dana nakon nje, na moju sreću, ne sjećam se ničega. Ni pokopa, ništa.

Da li se Toše bojao smrt?
- Toše nije razmišljao o smrti ali se strašno bojao letjeti zrakoplovom. Jer smo u zadnje vrijeme često putovali, dva puta tjedno zrakoplovom, bio je to veliki problem. Ali na svom posljednjem putovanju u Australiju rekao mi je, da se više ne boji letjeti zrakoplovom i s tim se ne boji smrti.

Da li ste ponekad razgovarali o životu nakon smrti sa njim?
- Oboje smo bili ubjedjeni da je smiješno vjerovati samo zato, da u idućem životu ne bi bio kažnjen. Za nas je bila važna prava vjera u vječni život i odgovarati za sva djela na ovom svijetu.

Da li je po vašem mišljenju Toše nagrađen u svom drugom životu?
- Da, mislim da jeste i to zbog svojeg rada, ljubavi, koju je djelio, topline, vrijednota.

Što ste konkretno naučili od njega?
- Puno stvari. Naučila sam recimo, da nije potrebno puno razmišljati o sutrašnjem danu. Prije sam bila planski čovijek. Uz Tošu sam prepoznala, da planovi nisu uvijek toliko potrebni i da je bolje živjeti ovaj dan.

Da li vam je dao nešto, što vas se dotaklo duboko u srce?
- Dao mi je neku posebnu ljubav, naučio me, da se može voljeti i na drukčiji način. Spoznala sam što znači brinuti se o nekom. Sve su to bile stvari koje prije nisam imala prilike osjetiti i naučiti.

Imali ste priliku pratiti Tošino odrastanje od 20-te do 26 godine. Kako se promjenio u tim godinama dok ste surađ0ivali?
- Sjećam se jednog posebnog dana u zadnjoj godini njegovog života. Pila sam kavu sa prijateljicama kad je došao Toše i kad sam ga pogledala, prvi put sam se trgnula, da je odrastao. Da je postao muškarac! U nekom trenutku bilo mi je pomalo žao toga jer za mene je uvijek bio »mali«, brinula sam se za njega ali odjednom je postao muškarac.

Kako ste ga zvali?
- Tošice, Toške, bebo ali u zadnje vrijeme mu se ova posljednja riječ nije više svidjala, haha..

Kako ste se suočavali sa njegovim odrastanjem?
- Toše je kasnije sazreo jer se nije kretao u krugovima gdje bi mogao brziti sa tim. Bio je sportaš, nije pio, njegova vjera je bila snažna. Odrastao je polako ali pravim putem i zdravo.

Da li ste se ponosili njime?
-Mnogo sam ponosna, mnogo!

Koliko puta ste mu rekli, da ga volite?
- Mnogo puta. On je znao da ga obožavam i da ga volim. Često sam mu rekla da mi znači sve na svijetu.

Je li ga slava promijenila?
- Ne.Toše je sa obje noge stajao snažno na zemlji. Ali bile su stvari koje su mu smetale i to što je uvijek morao paziti na svoj izgled, šta će odjenuti, smetalo mu, da nije smio kasniti, biti pospan ili umoran. Sasvim obične stvari koje su drugima bile dozvoljene a njemu ne. Pitao se pa zašto i ja sam normalan čovijek, imam pravo biti umoran ili kad sam bolestan da ostanem u krevetu.

Dali su ga nervirali mediji u vezi njegovog privatnog života?
- Toše je prije nego ja shvatio, da je javni život posao i što dolazi u paketu sa njim, treba podnositi.

Zašto se nije javno eksponirao sa svojim djevojkama?
- Jer ih je želio zaštititi. Nije ih želio reklamirati zbog njih samih jer je govorio, da ne trebaju nositi teret njegove slave ali to ljudi nisu razumjeli.

Da li ste često razgovarali o ženama?
- Ne.

Niste ga savjetovali u vezi njih?
- Ne nisam i Toše nije bio tip muškarca koji bi imao takve zahtjeve. Bio je vrlo inteligentan sa dobrom intuicijom.

Priča se, da je pjesmu Još uvijek sanjam da smo zajedno, koju je snimao u kolovozu/augustu 2007 godine, posvetio svojoj prvoj djevojci, Blagici Micovi. Je li to istina?
- Sa Blagicom su bili u stiku ali neznam, da li je njoj posvećena.

Nije vam rekao?
- Ne, nije i zato nemam pojma koju je imao u mislima. U zadnje dvije godine nismo raspravljali o njegovim ženama i ljubavnim vezama. Jasno sam mu rekla, kad će biti siguran, da je našao onu pravu, neka mi kaže. Inače o svojim djevojkama neka mi ne govori jer se neću baviti sa tim.
I da li je našao onu pravu?
- Nije mi rekao. Imali smo dogovor, da je njegov privatan život njegov i točka. I zato se nisam željela družiti sa njegovim djevojkama, piti kavu itd.

Vi niste željeli ili on?
- Obadvoje.

Da li je istina, da je posljednji SMS pisao Blagici?
- Toše je želio, da je njegov privatan život ostane njegov, neka tako i ostane. Poštujmo to.

Recite je li istina, da ste mu putovanje u Izrael vi predložili?
- Da. Sama sam bila tamo već četiri puta, tako da sam mu predložila i organizirala put. Imali smo želju ići zajedno u Tibet.

Da li se zaista promjenio nakon putovanja u Izrael?
- Da, zaista je postao drugačiji. Drukčije je gledao na život, manje su ga smetale sitnice.

Rekli ste mi, da vam je u Londonu kupio ove čizme koje imate na sebi. Je li to njegov poslednji dar?
- Ne. Za moj rodjendan mi je poklonio preljepi iPod, odmah kad smo se vratili iz Australije. To je bio njegov posljednji poklon.

Da li vam je žao neke riječi koju ste mu rekli?
- Nikad nisam bila stroga prema njemu, možda sam ponekad previše brinula za njega. U smislu: obuci se, hladno je, prehladit ćeš se ili kaka v motor, molim te...

Imao je motor?
- Da. Svake godine je nabavljao novi onda sam ga ja prodala kroz koji mjesec i on ga ponovo nabavio skrivajući od mene.

Kakav je imao odnos vezan za Sloveniju?
- Mnogo je volio Sloveniju zato je i često dolazio ovdje. Sviđala mu se jer je mala, čista, zelena. Sviđalo mu se, da kod vas ljudi ne tračaju previše, da se ne bave previše životima drugih. Kod vas je bio i prijavljen.

Kako, molim?
- U Sloveniji je imao svoju adresu, svoj stan u Ljubljani.

Kakav je bio njegov odnos sa roditeljima?
- Poštovao je roditelje, bili su mu glavni autoritet. Za svoju majku je često govorio,ako postoje anđeli, ona je sigurno jedan od njih. Mnogo, mnogo ju je volio. Za njega je bila svetica.

Je li bila njegova majka ponekad ljubomorna na vas, što više vremena provodite sa njim?
- Nikada. Naši odnosi su bili dobri ali nismo bili često zajedno. Kad smo sa Tošom imali odmor, ja sam bila kod svojih a on kod svojih. Ali joj je mnogo nedostajao i kad je došao doma. To joj je značilo najviše na svijetu.

Da li ste još u kontaktu sa njegovim roditeljima?
- Kad sam u Kruševu idem kod njih ali je vrlo teško razgovarati sa njima. Izgubili su što su najviše voljeli i nije im više do ičega. Trebaju vrijeme za preboljeti.

Kakav je vaš život nakon Toše?
- Prije svega sam zadovoljna, jer sam naučila, da sve što mi se događa, dobro ili loše, nosim sa ponosom.

Da li ste sretni?
- Imam osjećaj da me sreća napustila i da ju je potrebno opet naći. Ali na sreću u cijeloj ovoj nesreći imam lijepe uspomene koje me hrane.

Kakve su vaše želje?
- Nemam velikih želja.

Dali ste umrli sa Tošiom?
- Na neki način, da.

celebrity magazin Story (Slovenija)

14.02.2009.

Boljelo je nekad,
boli i sada,
ta bol mi svako jutro,
ubija zivotna nada....

Izgubila sam te tad,
gubim te i sada,
nista nije ostalo,
osim noc koja pada...

Plakala sam nekad,
to se promenilo nije,
tuga u mom srcu,
jos uvjek se krije,
ja nisam svemoguca,
da ucinim cudo,
jedini odgovor koji znam,
je davoljecu te dugo.....

Sjecam se na taj dan,
kao da je bio juce,
svaka slika ipred ociju,
mi sreca andjele tuce,
nisam ja bez volje,
nego nju nema pored mene,
jedino sto mi daje zivot,
je tvoje cd pored mene...

Ali kako da pustim,i da slusam pjesme tvoje,
kada nema tebe pored mene tu,
kako,kada oci tu sliku ne zaboravljaju....??

Jutro me budi,
noc me u suzama uspava,
preko zvezdama trazim,
jedna jedina nada,
ali nada je za one koje znaju da ce sve dobro biti,
sto treba meni nada,kada bez tebe cu ostariti???



Napisala Dance iz Makedonije





U Tuzli,maj 2006


Tuzla,maj 2006
Tuzla,maj 2006











07.02.2009.

I jos videa :)

07.02.2009.

Malo videa

Toše je imao veliku želju da posjeti Indiju, jer kako kaže, tamo bi dobio inspiraciju za stvaranje... Snimanje spota za pjesmu "Ko ti to grize obraze"

02.02.2009.

Post by *Dream Team* Ve sakam

02.02.2009.

Budimir predala sudu 200 sms poruka poruka od Proeskog

Rukometašica Andrijana Budimir predala je sudu svoj mobitel u kojem se nalaze SMS poruke koje jasno otkrivaju u kakvom je odnosu bila s Tošom.
Posljednja djevojka preminulog makedonskog pjevača Toše Proeskog spori se na sudu s njegovom menadžericom Ljiljanom Petrović. Menadžerica je svojedobno izjavila kako je laž da je Toše svoje posljednje SMS poruke poslao Andrijani Budimir. Rukometašica ju je potom tužila za klevetu. Sudski proces je još u tijeku, a Budimir otkriva kako je sudu priložila svoj mobitel na kojem je sačuvano oko 200 poruka koje jasno pokazuju u kakvom su odnosu bili ona i Proeski, prenosi časopis Extra.
- Nisam tužila Ljiljanu Petrović zato što mi treba novac niti zato što mi se hoda po sudu. Tužila sam je da pokažem da laže. Ta žena uništila je moj život i ugled pa se ljudi pitaju jesam li ja stvarno bila s njim - izjavila je Andrijana za tjednik i dodala kako je uvjerena da će tužbu dobiti. Odštetu će dati za nezbrinutu djecu.

02.02.2009.

Sreken rodenden!!

Suzy,
 Neka ti zivot samo lijepe stvari donese, dusa vjecno ostane njezna i mlada,sve sto pozelis neka bude tvoje,a suze da pustis samo od srece ...Druga mama,volim te puno!!!
Sretan ti rodjendan!!


30.01.2009.

Te Sakam...

29.01.2009.

Tose na plazi,Jamajka

27.01.2009.

The Hardest Thing (Specijalno od Sanje za toshicaaa.blogger.ba,veliko hvala Sanja!T.S.)

Sve sto je vezano za Toseta sad je bura od emocija, i izmesanih osjecaja..tako je sad smo tuzni sto ga nemamo, a presretni sto smo ga imali. I znam da se i vama desava isto sto i meni kad god vidim njegovu sliku ili njegovu snimku, na licu mi osmijeh, a u ocima suze.

 

Takva sam bila skoro sve vrijeme dok sam gledala dokumantarac. Da cak sam se smijala, sto i nisam ocekivala. a kako da se ne nasmijes kad vidis one male sretne okice. Ono malo balavo dijete, a ipak prezgodni frajer. Da to mi se i najvise svidjelo u filmu, prikazali su ga bas nakvog - kakvog ga se sjecam. Mali balavac- koji kad stavi slusalice u usi gubi osjecaj za prostor i vrijeme i pjeva kao da ga nitko ne slusa.

 Blia je jedna takva scena. Stavio Tose slusalice u usi i vice pjeva unese se u pjesmu, a Andy slusa i kaze mu:'' Odpjevaj jos jednom to.''

 - Tose kaze: '' Zasto?'', a Andy: '' Zato jer si to odpjevao ko da pjevas za ukus sladoleda koji ti se jako svideo''... E bas je takav bio pjevao iz srca, bas su to dobro prikazali onima koji ga nepoznaju.

 

Sjecam se da sam se bas nasmijala na jednu scenu dok su bili na Jamajci on komentira: ''Joj nisam naviknut na visoke temperature.''  hehe i bas tako slatko je izdahnuo.

A sta ce kad je bio covjek koji je volio zimu. Omiljeno godisnje doba mu je bila zima, jos kad uracunas da je odrastao u Krusevu na ovakvoj nadmorskoj visini.

Sjecam se da mi je bio smijesan te da se nije moga priviknuti u Skopju tokom zime . Pa je po citavu zimu hodao bos po stanu. hahaha kad je bio naviknut na kamine i peci i hladne Krusevske snjezne zime. hehehe

Ali nisu zaboravili da pokažu i njegovo zgodno tijelo.

Uh, scene kad se on pojavio na plazi u crvenom kupacem kostimu, pripijen uz telo, a crnkinje na plazi se bas primetno okrenu za njim i shapucu medjusobnom u stilu: vidi ovoga, dobar frajer. Eeeeeh. vajan je bio. Bog ga rukama stvarao i vajao.

 

Odlicno su prikazali svaku njegovu karakteristiku.  Cak i to da Ljilja nije mogla da ga odvoji  od obozavateljice. Da je on uzivao u kontaktima sa publikom. Ima scena gde on kaze: Samo jos ova dva autograma Ljiljo, samo jos ove dve cure da slikaju. hehe Uvijek da svaku curu poljubi, da svako djete zagrli, da svima da autogram, da se sa svima slika...

 

A o talentu da nepricam. To najbolje prikazuje scena gde je njemu je melodija u glavi i on svira sa ustom i pokusava da objasni Andy kakvu pjesmu zeli, a Andy sa gitarom lovi akorde. Maestro-BRAVO . Cudo od coveka je bio. A glasovne mogucnosti vide se na svakoj sceni, jer Tose malte ne na svaku scenu pjeva.

 

I sve lepo i slatko, i uzivala sam sve vreme. Cak sam imala osjecaj da Tose sedi pored mene i skupa gledamo i smijemo se i ceka moje komentare . Kao nekad sto je trazio da cuje moje misljenje i moje komentare i kritike. ALi odjednom je taj osjecaj nestao. Cak sam imala i osjecaj kako me odjednom ode i ostavlja me  i kao da kaze: Sad ces morati sama dalje ...

 

You gotta Be Holding on

you gatta be strong

Then I will fall away

 

To je bio trenutak kad su na ogromnom ekranu pokazali prilicno morbidan prizor. Prizor je bio kroz prozore djipa, a djip u voznji. I imas osjecaj da se i ti nalazis u djipu. I vozi djip bas po onaj put po kojim je Tose zadnji put putovao. I odjednom na cestu kod Nove Gradiske zacrni se slika i cujes kocnica i udar.

 Ne mogu da vam objasnim. Osjecaj da se nalazim u djipu i da sam upravo dozivjela prometnu nesrecu, da mi se pruza prilika da promjenim pricu da spasim Tosu. To mi je sve proslo kroz glavu u dio sekunde. Cak sam i skocila sa sediste i odjednom shvatis da je to film i da je sve to GOTOVO.

To mi je bilo ko shlakanica da se vratim u realnosti. Da shvatim da Tose nije do mene, i da se ono kobno jutro zaista dogodilo.

Cak su i prikazali da i pored toga sto je on bio normalan, skroman, prizeman on je na Balkanu bio VELIKAN.

Prikazali su da se zbog tragedije otkazala Vladina sednica u Makedoniji. Da se o tragediji pricalo na svim vestima i emisijama na Baklanu pa cak i na BBC.

Jednostavno receno da je bila tuga od Vardara pa do Triglava.

 

I sta vise reci. Mozda je sve to dobro iz producentske i umjetnicke gledne tocke, ali... Uz te kadrove ja sam na neki nacin ponovo prezivjela 16 i 17.10.2007 ,a Bog zna da nisam htela ni jednom da ih dozivim a kamo li 2 puta da to prezivljavam.

Meni je bilo pretesko. I jos uvjek nemogu doci k sebi.

I pokusavam da svatim zasto je to tako prikazano i non stop mi se vrte kroz glavu reci redatelja da je to film za ljude koji ne poznaju Tose. Ali ipak i u filmu za Lady D. nema scene o prometnoj nesreci. Zasto je to tako stvarno prikazano?  Zasto tako bolno za nas koji ga volimo i koji ga poznajemo?

 

Mozda ce netko reci to nije film za nas. Za nas koji ga volimo i za nas koji imamo slabo srce za takve prizore narocito ako su vezani za Tosu. Ali ja sam uzivala u film (naravno do onog trenutka). Zato vam preporucujem da nadjete dobro drustvo, netko da vas tijesi i da ga pogledate. Buduci da sam cula da ce biti i DVD izdanje.

Ja bi voljela da je bilo netko da mene upozori na one scene, zato vas ja upozoravam SAMO HRABRO NEK TOSE BUDE UZ VAS. I ako imate priliku pogledajte film.

 

VE SAKAM SANJA

 



24.01.2009.

*Da Ti barem mogu reci :Sreken rodenden,sonce......Te sakam zasekogas....





































































Samo za tebe Angele,Tvoja najdraza pjesma...

18.01.2009.

Ljiljana Petrović: Imam dokaz da Toše i Adrijana nisu bili u vezi

Povodom godišnjice tragične pogibije makedonske zvijezde Toše Proeskog, njegova se nekadašnja menadžerica Ljiljana Petrović odlučila za još jedan u nizu intervjua u kojima se ponovno hvata istih tema. No, ovoga puta tvrdi kako ima dokaz da zgodni pjevač i rukometašica Adrijana Budimir nisu bili zajedno, premda seksipilna Crnogorka uporno tvrdi suprotno.

- Imam ispis Tošinih poziva iz kojeg se vidi da on i Adrijana nisu izmijenili ni poziv ni sms poruku. Iznošenjem laži nakon njegove smrti Adrijana je povrijedila njegove najbliže i zato više za nju ne želim niti čuti - poručila je Ljiljana Petrović.

Petrović je, između ostalog, u intervjuu za Press Oniline, još ispričala kako su Tošini roditelji shrvani sinovljevom pogibijom.

- Postoje samo za to da odu sinu na groblje. Oni ne žive nego vegetiraju. Odem do njih i ostanem desetakminuta, jer ne možemo niti razgovarati - kazala je Ljiljana, otkrivši i kako se više neće baviti menadžerskim poslom te je najavila kako se povlači iz glazbenog biznisa.



18.01.2009.

Andy Wright:Svjetske zvijezde pjevat ce Tosine pjesme

My little one don’t you cry there was no time for me to say goodbye, a force beyond my choice was calling me, it was my destiny...

Da se život Todora Toše Proeskog nije tragično ugasio u prometnoj nesreći, u 6.20 sudbonosnog 16. listopada 2007. godine, na autocesti A3 kod Nove Gradiške, iznimno popularni i voljeni makedonski pjevač bi za točno sedam dana napunio 28 ljeta.

Golemu slavu, neugaslu pogibijom, sasvim sigurno rasplamsat će i album popularnoga glazbenika nazvan The Hardest Thing, koji je Toše u potpunosti otpjevao na engleskom jeziku, i koji mu je trebao biti ulaznica na svjetsko tržište.

Prodaja albuma na području zemalja bivše Jugoslavije počet će upravo na Tošin rođendan, 25. siječnja.

Ljeto na Jamajci

Glavni producent albuma bio je Andy Wright, čovjek koji u svom portfoliju ima klijente poput Luciana Pavarottija, Annie Lennox, grupe Simply Red, Natalie Imbruglia, Davida Bowieja, Toma Jonesa...

Prije dvije godine Proeski i Wright proveli su radno ljeto na Jamajci, a njihova suradnja urodila je s četiri pjesme - “Beautiful For Me”, “Glide”, “Separate Way” i “Forever”.

- Osobno mi se najviše svidjela pjesma “Beautiful For Me”, ponajviše zbog toga što smo je Toše i ja napisali na dan kada smo se upoznali. Ona je na neki način označila početak našeg prijateljstva, tako da sam s njom posebno vezan...

Andy Wright i Toše Proeski
Radili ste s velikim imenima iz glazbenog svijeta. Može li se reći da je Toše imao isti, ako ne i veći potencijal, kao Simply Red, Natalie Imbruglia, Anne Lennox...?

- Apsolutno! Toše je imao “ono nešto”, bio je sjajan umjetnik, sve su se kockice kod njega poklopile. Bilo je samo pitanje hoće li dobiti onu sretnu šansu za probijanje na svjetsko tržište. Imao je talenta na bacanje.

Koje su ga kvalitete mogle definirati kao međunarodnu glazbenu zvijezdu?

- U prvom redu to je bila karizma. Toše je imao karizmu zbog koje su ga ljudi željeli voljeti. Bio je iznimno kvalitetna osoba, i ma koliko se trudili, niste mu mogli naći mane. Naravno, tu je bio i njegov sjajan glas, ali i stas. Imao je sve.

Kakva su vaša očekivanja od albuma “The Hardest Thing”, s obzirom na tragičnu smrt pjevača?

- Uza sav strah, da se ne izrazim ružno, moram kazati da je najveći problem, što se promocije albuma tiče, upravo tragična pogibija Proeskog. Naime, “The Hardest Thing” je fantastičan album i siguran sam da će ga ljudi voljeti, no bez Tošina živoga glasa sve će biti mnogo teže. Da je on živ, album bi bio pravi hit u svijetu, ali mu i ovako predviđam veliki uspjeh. Proeski će živjeti dalje kroz svoje pjesme, i tko zna, možda jedna od njih kao soundtrack završi i na filmu.

Može li Toše Proeski posthumno postati velika svjetska zvijezda?

- Postoje velike šanse za to. Samo, njegovu priču treba ispričati. Zbog toga sam i kontaktirao dvoje prijatelja koji rade u britanskim novinama kako bi napravili priče o njemu, a sve u cilju približavanja Proeskog stranoj publici.

Hoćete reći da bi, paradoksalno, njegova tragična smrt mogla biti ona “sretna šansa” o kojoj ste govorili da je nužna za uspjeh svjetskih razmjera?

- Naravno, moguće je. No, moram ponoviti kako prvo svijet mora čuti za njega, ne samo preko pjesama. Njegova tragična priča mora biti ispričana, priča o biću kojeg bi svijet volio.

Osim što pjeva na engleskom jeziku, postoji li još kakva velika razlika između pjesama s albuma “The Hardest Thing” i ranijeg Tošina opusa?

– Nisam poslušao sve njegove pjesme, ali sam ga slušao uživo. Moram priznati da su mu pjesme bile dosta dramatične, dok su ove na engleskom albumu malo više “cool”. I moram kazati da mi se od njegovih ranijih uradaka najviše svidio album “Božilak”.

Proročki elementi pjesme

Navodno postoji znatna količina njegovih nedovršenih pjesama...

- Tako je. Ima ih dovoljno za još jedan album, čije će snimanje, u manjoj mjeri, ovisiti i o uspjehu albuma “The Hardest Thing”. Planiram snimiti taj svojevrsni tribute, ali da na njemu Tošine nedovršene pjesme pjevaju velika glazbena imena s kojima sam radio, uz još neke moje poznate prijatelje iz svijeta glazbe.

Možete li kazati o kojim imenima se radi?

- Sve je to još u ranoj fazi, i ne bi bilo u redu već sad govoriti o imenima. Znate s kime sam radio, netko od njih će se naći na listi izvođača, ali bit će tu i drugih glazbenih zvijezda.

Možete li komentirati pjesme “Forever Ended Day” i “My Little One” - tekstovi tih pjesama nameću se, naime, kao pretkazanje tragedije.

- Pjesma “Forever Ended Day” je snimljena na Jamajci u vrijeme kada smo svi bili sretni i opijeni ljepotom krajolika. Doslovno smo uživali u životu, zato pjesma i poručuje neka se iskoristi svaki dan. S druge strane, “My Little One” zaista ima tih proročkih elemenata. To jednostavno nadilazi ljudski koncept razmišljanja i vjerujem da Toše bez neke intucije nije mogao napisati takvu pjesmu.

18.01.2009.

Miroslav Rus u sefu cuva posljednji Tosin veliki hit!

Autor hita 'Igra bez granica', s istoimenog albuma, u svom sefu čuva pjesmu s vokalom pokojog Toše Proeskog 'Još uvijek sanjam da smo zajedno'. Suvlasnik 'Hit Recordsa' Javno.hr-u kazao je da vjeruje kako će još neobjavljena pjesma biti hit kao i 'Igra bez granica' jer 'nije ni gram slabija od nje'. Miroslav Rus još ne zna što će napraviti s pjesmom i skriva ju čekajući pravi trenutak. Toše je pjesmu otpjevao, Rus je napravio tekst i glazbu, a aranžman potpisuje Nikša Bratoš. Miroslav tvrdi da će pjesma biti najveći posthumni hit Toše Proeskog na hrvatskom jezku.



Pjesmu Još uvijek sanjam da smo zajedno čuvam u sefu. Kao autor Igre bez granica tvrdim da nije ni gram slabija od nje.
Suvlasnik ''Hit Recordsa'' Miroslav Rus u intervjuu za Javno ekskluzivno je otkrio kako u svom sefu čuva pjesmu ''Još sanjam da smo zajedno'' pokojnog Toše Proeskog koju javnost još nije imala prilike čuti. Kao autor pjesme, Rus još nije odlučio kad i kako će javnost čuti to blago, jedno od posljednjih iz ostavština velikog Toše. Rus, koji je inače autor velikog Tošinog hita ''Igra bez granica'' s istoimenog albuma, tvrdi da je uvjeren da će pjesma ''Još sanjam da smo zajedno''  polučiti jednako velik uspjeh.

Vašu skladbu ''Još uvijek sanjam da smo zajedno'', koju ste napisali za  pokojnog  pjevača Tošu Preoskog, javnost još nije imala prilike čuti. Otkrijte nam tajnu još nepoznate pjesme?
Pjesmu ''Još uvijek sanjam da smo zajedno'' s vokalom Toše Proeskog čuvam u sefu. Kao autor ''Igre bez granica'' tvrdim da nije ni gram slabija od nje. Još ne znam što ću napraviti s tom pjesmu, skrivao sam je čekajući  pravi trenutak. Toše je tu skladbu otpjevao, tekst i glazba su moji, a aranžman potpisuje Nikša Bratoš. Po mom mišljenu, to će biti najveći posthumni hit Toše Preoskog na hrvatskom jeziku.

Pokojni Toše je rođen u siječnju mjesecu i 25. siječnja, na njegov rođendan izaći će   album ''The Hardest Thing'' s pjesmama na engleskom jeziku. Kakve promotivne aktivnosti priprema Hit records?
Uz album će biti promoviran i dokumentarni film o snimanju tog CD-a. Promocija albuma i filma bit će 27. siječnja u Cinestar multiplex centru u Branimirovoj. Na sam Tošin rođendan promocija engleskog albuma bit će u Skopju, 26. siječnja u Beogradu, a 27. siječnja u Zagrebu. Kad se stišaju odjeci engleskog albuma, onda bih u javnost mogao pustiti Tošinu posljednju snimljenu Tošinu. Nama, njegovim prijateljima dužnost je u javnosti održavati sjećanje na njega i zato ću tu pjesmu objaviti poslije. Držim da će biti veliki hit jer se radi o izuzetnoj pjesmi, a pjeva je pjevač kakav se rađa jednom u dvjesto godina. Tu nema greške.

U vrijeme kolapsa diskografije većina CD-a uspijeva se prodati u nekoliko stotina primjeraka, dok je Hit records posljednji studijski album Toše Preoskog ''Igra bez granica'' uspio prodati u 51 000 primjeraka.
Toše Proeski je rekorder, premda neke navodno objektivne top-liste pod kontrolom određenih diskografskih kuća i Hrvatske diskografske udruge pokušavaju rekorderom proglasiti meni dragog Gibonnija, čiji  je posljednji album ''Acustic Electric'' do 31. prosinca 2007. prodan u 25 000 primjeraka. Mi smo ZAMP-u prijavili da je album ''Igra bez granica'' prodan u 50 277 primjeraka. Bez obzira na taj podatak, pokojnog Toše na top-listi Hrvatske diskografske udruge nema ni među prvih deset. Zato čekam reakcije ZAMP-a koji bi se trebao oglasiti i potvrditi da je Toše najtiražniji izvođač u posljednje dvije godine. Jedino ZAMP može napraviti potpuno objektivnu top-listu jer on ima podatke o prodaji. Ne radi se samo o Toši, nego o još nekim ekskluzivcima Hit recordsa, jer ni jedno naše izdanje nije među prvih deset, a po prodaji bi trebalo biti barem pet naslova. Na toj top-listi nema čak ni Marka Perkovića Thompsona jer se njegova diskografska kuća ograđuje od njega. Zato mu sada poručujemo: - Marko, dođi kod nas, mi bi se tvojom tiražom ponosili.

Sadašnja snaga Hit recordsa, kako po izvođačima, tako i po odazivu publike, mogla se dobro vidjeti na nedavnom spektakularnom jubilarnom koncertu u Domu sportova. Međutim prije pet godine nije baš dobro krenulo, primjerice Marko Perković Thompson, premda je bio suvlasnik Hit recordsa, dugo snimani CD ''Bilo jednom u Hrvatskoj'' objavio je za Croatia records, a koliko je vjerovao u budućnost naše diskografske kuće, najbolje govori podatak da je svoj udio u vlasništvu poklonio ostalim suvlasnicima.

Ne znam koliko je vjerovao u nas, ali hvala mu na onome što nam je poklonio. Mi koji smo ostali smatramo ga časnim čovjekom. Marko me poslije, kad nam je posao krenuo, nazvao i rekao: - Ruki, svaka čast za Hit records! Marko je uspješan, mi smo uspješni i u toj priči nema poraženih.

Surađujući s Halidom Bešlićem prvi ste koji je nakon rata, medijski gledano, širom otvorio velika vrata narodnjacima u Hrvatskoj.
Halid Bešlić je pop, a ne narodnjak. Svi misle da je to narodnjak jer ima malo harmonike. Pa ljudi moji, nije harmonika pala s Marsa, to je svjetski instrument. Francuzi, Talijani, Nijemci, Rusi sviraju harmoniku. Halid Bešlić je naš najuzbudljiviji dosadašnji transfer. Halid Bešlić je čudo, takvih ljudi ima deset na svijetu. Ugovor s Halidom Bešlićem smo potpisali u zagrebačkom Sheratonu u tri sata ujutro. Mislio sam da pregovori neće uspjeti pa nisam ponio ugovor, zato sam morao zvati Branka Paića neka hitno ustane, ode u ured Hit recordsa i donese ugovor. Ovaj je u brzini nešto krivo stisnuo, pa se od ukupno četrnaest stranica ugovora isprintala samo zadnja stranica na kojoj je pisalo samo da je za sve eventualne nesporazume nadležan sud u Zagrebu. Ali Halid nam je vjerovao, pa je stavio potpis na tu posljednju stranicu bez uvida u prethodnih trinaest i onda je produžio u Švicarsku.

Otkud Halid Bešlić u Vašem životu?
Jedne noći sjedio sam u jednom kafiću i na zaslonu sam vidio poziv s mnogo brojeva. Netko me zvao iz daleka. - Halo, ovdje Halid - rekao je glas s druge strane. - Koji Halid? - Pa Bešlić -odgovorio je. Nikad se prije toga nismo ni sreli ni čuli. Halid mi reče kako je s Bebekom na turneji po Švedskoj. Pitao me zašto više ne pišem za Bebeka, što je velika šteta za obojicu. Bebeku sam napisao odlične pjesme i pitao me što mu ih više ne pišem. Poslije par mjeseci sreli smo se u Zagrebu gdje je on nastavio lobirati za Bebeka, a kako sam htio prekinuti takve razgovore, rekao sam mu: - A što je s tobom, i ti si u glazbi? Halid mi reče da je baš snimio novi album. Ostalo je legenda. 
 
Znači pomirili ste se s Bebekom?
Jesam. Shvatio sam da je ono što je bilo lijepo ipak važnije od onog ružnog. Rekao mi je da bi volio otpjevati barem još jednu moju pjesmu.

Navodno ovih dana Hit records treba potpisati ekskluzivni ugovor sa Željkom Samardžićem?
Točno, Željko Samardžić je još jedna naša velika zvijezda iz susjednih zemalja. Ugovori su na putu. Papirologija bi trebala biti gotova za nekih tjedan dana.

Baruni su sastav koji svoj diskografski rad temelji na Vašim skladateljskim potencijalima. Što ima novo s Barunima?
Baruni su bend sastavljen od odličnih glazbenika i, što je rijetko sresti, od dobrih ljudi. Rad s Barunima doživljavam kao lijep odmor u svom životu. Počeli su kao tamburaši i kad su uvodili gitaru, bas i bubanj, poslušali su me teška srca. Na kraju više u njihovom zvuku nema tambura, što mi ponekad i fali, ali zahvaljujući mojim prijedlozima, Baruni su za razliku od mnogih tamburaških sastava opstali. U jednom trenutku došlo je do totalnog zasićenja tamburašima.

Za mladu neafirmiranu grupu Rusvaj napisali ste pjesmu i prijavili ste je na predstojeću Doru.
Toše je bio vrh vrhova. Poslije onoga što se dogodilo s njim, skladateljski sam bio nemotiviran, morao sam posložiti neke stvari u sebi. Rusvaj su klinci koji su se nazvali po meni. Nazvali su se po meni i lukavo su došli da im pomognem. Izuzetno su mi simpatični i jako dobro sviraju, mnogo bolje nego što se sviralo u naše vrijeme. Stvarno su čudo, ne znam od kud im volja za tolikim vježbanjem i taj rad s instrumentima se dobro čuje. S obzirom na to da sam godinama među deset najprodavanijih i najizvođenijih autora, imam pravo izravnog ulaza na Doru i ove godine s Rusvajem sam to pravo odlučio iskoristiti.

Dugogodišnji ste glazbeni urednik na Narodnom radiju, na kojem se često vrte i Vaše pjesme, pa neki kolege tvrde da ste upravo zahvaljujući uredničkom položaju stalno među deset najizvođenijih skladatelja. Kako to komentirate?
Sve moje uglednije kolege imaju određene utjecaje na pojedine medije. Nisam po tomu neki poseban izuzetak. Priznajem da imam utjecaja na uredničku politiku Narodnoga radija i slušatelji našeg programa mogli su primijetiti da nikad nismo bojkotirali nijednog izvođača. Jednom svom kolegi, kad mi je prigovarao koliko se mojih pjesama vrti na Narodnom radiju, rekao sam: - Dobro, sad nabroj svoje pjesme, ali molim te, budi pošten. Dao sam mu mjesec dana fore i on je izbrojio da smo podjednaki. Tad sam ga pitao koliko mene puštaju tamo gdje on i njegova ekipa imaju kontrolu i još sam mu rekao neka na dvije njegove pjesme na Narodnom radiju on u svom mediju meni pusti jednu, no rekao je: - Ne možemo mi tako raditi.

Na Narodnom radiju su svi zastupljeni podjednako, dok mene u mnogim medijima uopće nema. Pjesma ''Igra bez granica'' je obilježila ovo vrijeme, a na HRT-u je puštena samo jednom, ali dopola, i to kad je Toše poginuo. U trenutku kad sam dobio Porin za tu pjesmu pušten je refren. Od šest minuta, koliko pjesma traje, pušteno je ukupno minuta i dvadeset sekundi. Koje to kriterije Toše i ja nismo zadovoljili da bi nam to radili na HRT-u? Ne znam jesu li moje kolege koje imaju utjecaj na HRT-u i to primijetile.

Miroslav Rus dugogodišnji je glazbeni urednik na Narodnom radiju. Suvlasnik je i glavni urednik Hit Recordsa. Autor je mnogobrojnih hitova poput  ''Rođen u Zagrebu'', ''Dabogda te voda odnijela'', ''Još i danas zamiriše trešnja'', ''Ja pijem da zaboravim'' i mnogih drugih. Na posljednjem studijskom visokotiražnom albumu Toše Proeskog napisao je veliki hit ''Igra bez granica''.
18.01.2009.

Od sada,pa nadalje,svake nedjelje jedan zajednicki post od *Dream Team* :)

17.01.2009.

Nesto malku postaro






17.01.2009.


U feljtonu za Tošu, Sara, ćerka tragično preminulog makedonskog predsjednika Borisa Trajkovskog kaže:

"Sjeo je kraj mene, primio me za ruku i non stop ponavljajo "Zašto je Gospod uzeo Borisa, zašto..?" No, ono što je izgovorio me je zaista preseklo. Onako potresen, Toše mi je rekao "Znam da Gospod uzima ljudi koje voli i one koji su obavili svoju misiju na zemlji. Ja sam mlad i mislim da sam za svoje godine napravio već previše toga..." Iako sam bila jako potresena zbog smrti mog oca, takve su me Tošine riječi zaista frapirale. Rekla sam mu da ne govori takve stvari. Pitala sam ga kako uopče može pomisliti da mu se može dogoditi takvo nešto, kad ima samo 22 godine...No, namjesto odgovora samo me je pogledao i umuknuo"



















Stariji postovi

**Hvala ti sto jos si tu**






Banner bloga
BannerFans.com