**Na dlanu si moja linija zivota,ljubavi** - **Hvala ti sto jos si tu**

**Hvala ti sto jos si tu**

Ako postoji sjaj na zemlji onda je to u tvojim ocima Ako postoji bol onda je to zivot bez tebe... Zapjevaj mi nekad,tamo gore,da ti ne zaboravim glas Nasmij mi se ponekad,al' ono glasno...da me probudis iz ovog ruznog sna u kojem moram da zivim...

17.04.2009.

**Na dlanu si moja linija zivota,ljubavi**

Sa svim posljedicama moje odluke su bile istinite-Naum Petreski


Toše i ja smo pjevali u sasvim različitom žanru. Možda smo imali sličan muzički i emotivni senzibilitet, ali naše priče su različite

Jasminka Pavlovska
U toku dvadesetogodišnje karijere Nauma Petreski, "općeniti družebrižnici" koliko god da su mu pretresali životne priče, bez obzira da li je dobijao (ne) zaslužen tretman ma estradi, niko nije mogao da mu ospori da je jedan od najkvalitetnijih glasova u Makedoniji. Sada je Naum u ekspanziji da dokaže to i van granica države.

Nešto neoficijalno, pa poluoficijalno se govori kroz estradnu čaršiju da je Naum Petreski ekskluzivac "Avord produkcije", da mu je Ljilja Petrović menadžer, da završava album za Hrvatsku...Koja je tvoja oficijanla verzija?
-Istina je to da se od prije nekoliko mjeseci za moju karijeru brine "Avord produkcija". Ljilja mi je samo prijateljica! Ona se više ne zanima za estradno menadžerstvo, ne radi na projektima. Ali, privatno, da - prijatelji smo, družimo se, a u društvu s njom može da se nauče dobre i korisne stvari. Inače, ne stoji samo "Avord produkcija" iza mene. U Hrvatskoj to je "Hit rekords", "Hayat" u Bosni i Hercegovini i "Siti rekords" u Srbiji. Završavamo novi CD koji planiramo da izađe do kraja maja i da ga plasiramo prvo na Hrvatski radijski festival, da se sluša u toku ljeta, pa od jeseni da napravimo i oficijanlu promociju na svim ovim tržištima.


Ti si tipičan pjevač makedonskih narodnih pjesama. Kako je osposobljen tvoj karakterističan stil na interpretaciji u jednom muzičkom materijalu koji ima ambiciju da osvoji bivše jugoslovenske prostore? U suštini, kakav bi bio stil pjesama za ovaj balkanski album?
- Stilski akcent je stavljen na makedonski etno-stil, sa primjesom pop-muzike. Modernizirani etno. U Hrvatskoj se već sluša jedna pjesma s tog albuma, najmijenjena za Hrvatski radijski festival. Za sada je na desetom mjestu među top 20. To znači da sam ušao u uži krug u jako velikoj konkurenciji, Gdje je u početku bilo 400 pjesama, pa se svede na 40, a u finalu se svelo na 20, među kojima je i moja pjesma. Željko Samardžić, na primjer, nije ušao u finale.

Potvrđeno je da su svi sa teritorije bivše Jugoslavije oduševljeni i zaljubljeni u makedonski melos. Ali da li će i makedonski pjevači imati istu sreću kada se suoče sa tim tržištima, sa tim otpjevanim makedonskim melosom?
Prvo, zavisi tko kako interpretira i koristi taj makedonski melos. U prošlosti smo imali više kvalitetnih grupa koji su krenuli u osvajanje tog jugoslovenskog tržišta, ali samo su "Leb i sol" ostavili traga u široj javnosti. Znači, presudan je najviši kvalitet! Tako, moj "tajni plan" za ovaj projekt je samo isključivo kvalitet! Pjesme koje su izabrane su od autora koji su dokazani u svom poslu i u svom ( ponovo ) kvalitetu. Veći dio pjesama na albumu su nove, odnosno samo su dvije stare, prerađene: "Ima li pesna" i "Umiram od ljubov" od Ljupče Trajkovski-Fis. Druge su nove: Dvije pjesme Nikolče Micevski, pa dvije pjesme čovjeka koji je napisao "Nesonica" za Tošu - Željko Joksimović, nekoliko pjesama od Miroslava Rusa iz Zagreba, čekam neke materijale iz Sarajeva...Momentalno pregovaramo sa aranžerom Željka Joksimovića, koji treba da aranžira njegove dvije pjesme.

Tvoj produkcijski tim iz "Avard"-a, prijateljstvo sa Ljiljom Petrović, pa kompozitori koji su radili sa Tošom Proeski...Nekako previše asocijacija povezanih sa Tošom! Zar nije opasno igrati na "kartu" uspomena na Tošu? Posebno što kao Naum Petreski imaš sasvim dostojnu i autentičnu muzičku biografiju?
-Daleko od toga! Nema tu nikakvih "karti"! Mi smo otišli isključivo na kvalitet. Uistinu, ima danas mnogo toga što "šlepa" na uspomene na Tošu: i u makedonskoj estradi, pa i van Makedonije.

Kao prvo, Toše i ja imamo pjevanje u sasvim različitom žanru. Možda smo imali sličan muzički i emotivni sezibilitet, voljeli smo jedan drugom pjesme, ali naše slike su različite. Uistinu, nikome ne bi padalo na pamet, a bio bi i grijeh da koristimo uspomenu na Tošu.
U suštini, ako nema kvaliteta, nikakvo "šlepanje" ne pomaže!

U tvojoj dosadašnjo približno dvadesetogodišnjoj karijeri niko ti nije osporio kvalitet pjevanja, izvedbe. Možda su se našli družebrižnici za to da ti "sređuju život", ali niko se nije smio usuditi da ti nešto kaže za pjevanje. Ipak, misliš li da sa svim što si napravio do sada imaš tretman zvijezde?
- U Makedoniji - ne! Izvan - da! I u susjedstvu i u svijetu! Ali, to je posljedica promjene općih vrijednosti: od moralnih, pa do profesionalnih. Na sreću, ili nažalost, odavno sam shvatio te odnose i opstajem i dalje, koliko je moguće, sa iskrenom predanosti onome što radim. Kada može jedno partijsko vojniče da vuče za nos cijelu estradu, šta da kažem više? Pritom ne zna tri note da pogodi. Šta da kažu drugi kompozitori tada? Ili će sjediti kući ili će svirati po kafanama.

Znači, dolazimo do Evrovizije. Bilo je istinsko iznenađenje, to jest, presedan, kada se tvoje ime pojavilo među učesnicima za domaći izbor pjesme za Evroviziju...
- Da, možda je bilo čudno što se jedan folk-pjevač prijavio da učestvuje na Evroviziji. Ali, ja nisam rošen, predodređen samo za folk-pjevača! Pjevao sam rok prija nego su rođeni današnji rokeri. Oduvijek sam volio tu muziku. Ali naša pojava sa Kaliopi na domačoj Evroviziji nije bila samo vještački namjesšten spoj dva imena iz raznih muzičkih žanrova. To je bio projekt s idejom, temom, slikom..., ali onima koji razumiju.

S pogledam na to da ste vas dvoje, i ti i Kaliopi, iskusni na estradi i nisu vam nepoznate estradne kalkulacije..., ipak, riješili ste da učestvujete na domaćem evrovizijskom izboru. Da li je to značilo da ste sigurno jurišali na pobjedu?
- Nisam lažno skroman! Da, otišli smo da pobijedimo! Inače, zašto bi učestvovali? Bilo bi neiskreno da kažem da je važno samo učestvovati. Možda je samo učestvovanje važno na festivalu, gdje mi nagrade ne znače nešto posebno. Muđutim, da predstavljaš državu to je nešto sasvim drugo!

Da li si produžio suradnju sa Kaliopi i ubuduće?
- Da, pa zašto da ne! Oduvijek sam bio otvorem za suradnju. Imam pjesme sa Esmom, sa Violetom Tomovskom, sa Zuica, sa Milicom Kuzmanovskom, sa Rumjanom Popova iz Bugarske...sa kćerkom Anastasijom. Nikada mi nije bio problem za pjevanje. Ali, teško je nekada da se stvori takva pjesma.
Evo, sada ćemo ja i Zuica izvaditi 11 legendarnih makedonskih pjesama. Dio njih nije snimljeno dosada duetski. Napravit ćemo jedno istinsko duetsko remek-djelo. Tako, da ostavim nešto i za Makedoniju. Da ne kažu kasnije, evo, pobjegao je!

Imaš li takve namjere?
- Ne, ne, šalim se. Dobro, evo sa albumom što ga sada završavam u planu je širenje karijere, ali i dalje ću živjeti u Makedoniji. Ako želim da živim van Makedonije, mogu svugdje da živim. Amerika, Australija... nije mi nikada problem. Ali, ne zna se šta život nosi.

Ipak, nedavno si se preselio sa Zuicom i sa djecom u novu kuću!
- Da, da, sada smo se ugnijezdili u novi dom! Lijepo nam je, na visini, dalje od centra Skoplja. Eto i taj dom je jedna mova poveznička nit sa Makedonijom. Ama ne idem nigdje! Kakva je, takva je, Makedonija je moja zemlja.

Ovako ponovo "udomljen", da li si negdje ostavio i boemstvo?
- A, boemstvo ne dajem! Samo je manje. Promijenilo se nešto u cijeloj situaciji. Umirili su nekako ti mahalski, intimni kafići - najlješe što je bilo za druženje. Ovaj noviji stil nekako ne godi boemstvu. To želi ljude sa dušom, sa željom za druženje, iskrenost...
Čini mi se da nas sve više zahvata otuđenost. Ali, ipak, volim da vjerujem da je to faza u socijalnim odnosima koja će biti prevaziđena.

Misliš li da su iskorišteni tvoj talenat, potencijal, kapacitet...?
- U Makedoniji nije ni jedna trećina. Sada ćemo vidjeti dalje. Ovaj projekat koji sada završavam smatram kao produženje ozbiljne karijere i ozbiljnog biznisa sa muzikom. Zato što je u Makedoniji bila samo za preživljavanje. U Makedoniji ne može da se živi dobro samo od muzike. Mijenjaju se partije na vlasti, a s tim i partijski predstavnici. I svi su mi zalijepili po neku etiketu!

Nekada si i sam pjevao na partijskim mitinzima!
- Pa ne poričem to! To su dohodovne tezge, kao i svaka druga dobra tezga. Ali, više ne pjevam ni za koga. Pjevat ću samo za sebe i za mnogo širu javnost.

Prije nego si krenuo u novi početak karijere, koliko je bilo teško, a koliko je bilo lijepo u ovih dvadesetak godina karijere?
- U ovih dvadesetak godina sam bio i pjevač i menadžer... Možda da mi je karijera počela malo ranije, bilo bi bolje. Pojavio sam se na sceni tada u vrijeme kada je počinjala tranzicija. U suštini, u vrijeme kada se raspala Jugoslavija. "Ima li pesna" sam ispjevao 1991e godine, jedan mjesec prije nego je započeo rat u Sloveniji. Kada sam trebao da nastupam u Sarajevu, tri dana prije toga je počeo rat u Bosni... I tako kada sam počinjao sa karijerom, granice su mi se odjednom zgusnule. Ali, nije ništa lako u životu. Sada je lakše, kada imam produkciju iza sebe. Kada bi vratio život, ništa ne bih promijenio. Kakve god da su bile moje odluke, uvijek su bile iskrene, sa svim posljedicama. Međutim, nikada nisam dozvolio nikome da me zgazi u životu!

I za kraj jedan video,naseg Tose i Nauma P.-Ima li pesna


**Hvala ti sto jos si tu**






Banner bloga
BannerFans.com