beats by dre cheap

Pjevao je moleci se.. <3

"Želim Vas zagrliti i tako da se slikam sa Vama!" Iskreno i ljudski ovako je Toše Proeski zamolio g. Stefana, poglavara Makedonske pravoslavne crkve, kojega je posjetio neposredno pred put za Istambul na Izbor pjesme za Evroviziju, da mu zatraži blagoslov. Želio je da Makedoniju predstavi kako je bolje moguće, a za takvo nešto, vjerniku kakav je on, duhovna pomoć mu je značila mnogo. I dobio ju je.

Televizijske snimke koje svjedoće ovoj possjeti makedonske megazvijezde arhiepiskopu Stefanu potvrđuju veliko uzbuđenje momka koji je sanjao da preko pjesne približi Makedoniju svijetu.Te 2004-e godine, prije leta za Tursku, Toše je bio u Arhiepiskopiji. Trčeći, preskakao je stepenice do kabineta poglavara. I nakon što je preskočio prag prostorije u kojoj ga je dočekao g. g. Stefan, Toše se oslobodio.

"Da, svježe mi je sjećanje te Tošine posjete", priča danas arhiepiskop Stefan. U istom kabinetu gdje je momak koji je prerano otišao u legende, došao po blagoslov. Poglavar se sjeća bukvalno svakog detalja. Čak i toga gdje je sjedio Toše, kako se odnosio, o posveti koju mu je napisao...

"Toše je bio isključivo skroman momak i kada je došao ovdje, odnosio se kako je smatrao da treba. Njegovo pozdravljanje sa mnom kao arhiepeja je bilo onako kako dolikuje - poljubio mi je ruku i zagrlio me. Odmah je potom pogledao niz kabinet, zapazio sve one predmete i suvenire donesene ili poklonjene sa najrazličitijih mjesta i ličnosti. Zatražio je blagoslov da ih razgleda. Stao je i gledao sa velikim zanimanjem i oduševljenjem. Pitao me je odakle je donesen dar, iz koje zemlje, šta simbolizira... Sjedeći na ovom mjestu iz Toše je izlazila neka posebna srdačnost u odnošenju. Kao neki stari prijatelj. Onako, iznenada, mi reče da pri fotografiranju želi da me zagrli. I uradio je to. Ta fotografija sada stoji iznad klavira u njegovom domu" prisjeća se prvi duhovnik Makedonske pravoslavne crkve.

On mu je podario Bibliju i , iako ju je sigurno kao vjernik bezbroj puta držao u rukama, Toše ju je sa zadovoljstvom prelistavao. "Napisao sam mu da je Biblija pjesma koja se stalno po vijekovima pjeva i da bi bilo dobro da njezim sadržaj bude upotrebljavan u pjesmama koje on pjeva. I iz onoga što mogu da čujem i da razumijem šta je Toše pjevao, često puta sam zapazio duboko produhovljene misli i poruke", kaže arhiepiskop.

U nekoj slučajnosti, g. g. Stefan se susreo sa Tošom i nakon njegovog povratka iz Istambula. "Rekao mi je da je prošao jako dobro, ama da Makedonija nema uvijek mjesto koje joj pripada kada se govori o pjesmi i uopće. Ali, rekao je da smo pobijedili s tim što smo učestvovali na toj međunarodnoj manifestaciji. Toše je bio rijedak patriota, osjećao je da se očevina može predstavljati na različit način i , uistinu, to je i radio. Bio je rijetka ličnost. Znao je pjevati moleći se. Bio je poseban i takvog sam ga zapamtio, a svi govorimo kao o nekome ko je bio poseban. U sebi je nosio nešto što ga je odvajalo od drugih. Mislim da se ponašao odraslije nego kao neko u njegovim godinama. Ozbiljnost je bila vidljiva na svim mjestima na kojima je trebala da bude", priča g. g. Stefan.

Poglavar je primijetio da nikada nije tako često išao u Kruševo kao ove godine nakon tragičnog Tošinog odlaska. Redovno posjećuje dom porodice Proeski. Da im da potrebnu utjehu, ako je to moguće.

"Kada bismo se sreli", kaže g. g. Stefan, "Ne samo što je pitao, Toše je i pričao o duhovnom životu, o vjeri, o Crkvi koju je mnogo volio. Pričao mi je da su njegovi roditelji duboko pobožni i da je ono što nosi u sebi, u suštini, naučio i naslijedio od roditelja. I nisam slučajno na 40-dnevnom parastosu u svojoj propovijedi naglasio da je svim, a Toši posebno, največi učitelj bio njegov dom, otac, majka, sestra. Kod Toše je ovo bilo zapaženo i u hramu i na ulici i na koncertu. S tim je pokazivao da s onim u što vjeruje i živi. Oni koji su mu se pridruživali u različitim prigodama i mjestima kažu da nikada nije zaboravljao kada je srijeda, a kada petak. Na dane kada se posti".

Još prije nekoliko godina Toše je govorio poglavaru da sa ocem Nikolom planira da gradi manastir "Sveto Preobraženje", na Baba Planini, kod Kruševa. "Da budem iskren", sjeća se arhiepiskop, "u to vrijeme nisam mogao da na istinski način shvatim tu njegovu izjavu, budući da ga nisam najbolje poznavao, niti sam, pak, poznavao roditelje i planove povezane sa manastirom. Kasnije sam tu izjavu pročitao i u novinama i vidio sam da je namjera istinska. Ali, ovo sve, zbog njegove tipične hrišćanske osobine da ne govori o svojim dobrim djelima, sa zakašnjenjem sam shvatio šta Toše radi, koliko je pomagao ljudima u nevolji i koliku je ljubav nosio u sebi za sve nas".

I danas, već više od tri mjeseca nakom tragične pogibije balkanske megazvijezde, kada govori o čovjeku sa širokim srcem i beskrajnom dobrotom, tuga kod arhiepiskopa Stefana je vidno prisutna. Ne krije da je i sam, kao i vladike( episkopi) koji su ga pridžavali na misi u Kruševu, mnogo emocionalno doživio odlazak momka koji je duboko ušao u duše ogromnog broja ljudi. Crkovni velikodostojnici, koji su prisustvovali na bezbroj posljednjih ispraćaja mladih i starih, poznatih i nepoznatih, ovaj put ne samo da nisu mogli da zadrže suze, nego su pustili da budu vidljive.

"Ne može čovjek da bude nijem ako cijeli jedan narod plače. Ne možete da ne kažete ono o čemu svi govore i u Makedoniji i izvan njenih granica. Smatram da je ono što sam rekao samo kap u poređenju sa morem onoga što Toše zaslužuje da se kaže o njemu. Kada su ljudi poslije govorili kome je sve pomogao, tada jednostavno vidite da svi mi, u suštini, malo kažemo u poređenju sa onim čime nas je Toše zadužio. I ako nešto trebamo da radimo kao njegovi suvremenici, to je da se učimo od Toše. Svi mi. On je pokazivao pozitivan odnos, pokazivao je da je zlo naše savremenosti daleko od njega. Trudio se da povede naše mlade na pravi put", sa tugom priča g. g. Stefan.

On to dokazuje brojnim autobusima i automobilima sa domaćim i stranim registracijama koji svraćaju na Gumenje, na Tošino počivalište. Odaju počast momku u kojem mnogi prepoznaju dijete, sina, čovjeka Božijeg.Taj fenomen njegove pozitivne uloge, smatra poglavar, je onaj o kojem svi treba da razmislimo. " Zato što", kaže, " svaki čovjek ima svoju misiju, ali Toše je svoju misiju otpjevao i odradio maksimalno dobro, neponovljivo. Za svoj uzrast, on je iza sebe ostavio mnogo i otišao zato što je mnogo uradio za godine koje je doživio".

O jednom drugom fenomenu - o tugi, koju također vežemo za Tošu, arhiepiskop Stefan kaže:"Takvu tugu nismo imali od Ilindana 1903-e godine do sada. I ne samo u Kruševu nego i mnogo, mnogo šire. Toše je rasplakao sve, zato što se, sa svojim glasom i isključivim primjerom dobrote i humanosti, uselio u srca svih nas. Gledao sam ga kao svog...Ono što je njemu istinski bilo "Ve sakam site", nije bila fraza kao što se u početku mnogima činilo nego jako iskrena i lično preživljena poruka upućena svima isto, budući da Toše nije dijelio ljude.

**Hvala ti sto jos si tu**
http://toshicaaa.blogger.ba
14/04/2009 16:21